Home Vijesti U samo 10 godina otok Rab zabilježio demografski pad od 11,40% – Na otoku čak 1.063 stanovnika manje!

U samo 10 godina otok Rab zabilježio demografski pad od 11,40% – Na otoku čak 1.063 stanovnika manje!

0
U samo 10 godina otok Rab zabilježio demografski pad od 11,40% – Na otoku čak 1.063 stanovnika manje!

Foto: Graf: Hrvoje Hodak

 

Iako se kojih dvadesetak metara od rampe za OSI (osobe s invaliditetom) svakodnevno može čuti dječji plač, istinita sablast bijele kuge sustigla nas je brže od slatkorječivih poruka s instanci koje su odavno trebale riješiti pitanje iseljavanja, demografske obnove, osobnog i nacionalnog prosperiteta. Dok smo držali glavu u pijesku, oko nas se stvorila pustinja od 400.000 manje Hrvata u jednom kratkom vremenskom razdoblju od deset godina. Četrdeset godina ranije nego što su demografi predviđali. Isti stručnjaci predviđaju da je stanje još dramatičnije, i ako se ne dogode drastične promjene, mogli bi postati pustoš koju ćemo prepustiti nekim drugim narodima u seobi.

Rab danas oglas

 

Svatko od nas zna nekog tko je prodao svoje za budzašto ili ostavio da propada kuća i imanje i otišao s djecom, ženom za Njemačku, Irsku, Kanadu bez namjere da se vrati. Eno, Slavonija prazna, Lika, Zagora, na Rabu nas tisuću manje. Tko je kriv?

Naravno, možemo kriviti jedni druge, političare, lopove, globalno zatopljenje i dobru edukaciju o zaštiti od začeća. Uostalom, koja je to metoda demografske obnove funkcionalna. Zasigurno ne očekujemo da će premijer, predsjednik ili koji ministar ići rastvorenog šlica po ulici i nuditi svoje usluge demografske obnove, zar ne? Ili, pak, da dilaju epruvete za umjetnu oplodnju, daju besplatne ponude u klinikama za začeće, možda da masovno bušimo kondome mladima, umjesto oralnih kontraceptiva da podvaljujemo PEZ bombone, a za ”tabletu poslije” andol s okusom šumske jagode. Da, zvuči zlobno, no o bijeloj kugi učili smo prije četrdesetak godina u trećem razredu osnovne škole. Problem s natalitetom i mortalitetom, zbrajanjem i oduzimanjem imali smo još od ’48. nakon Drugog svjetskog rata.

 

Kao da financijska stabilnost uvjetuje prokreaciju. Eno, u Japanu ima novca, a svi na videoigricama. Jednak dramatičan pad populacije. Isto je s Njemačkom. Kad gledaš, što je hedonizam veći, to je prirast stanovništva manji. Bogatstvo nije jamstvo demografskoj obnovi. Moji susjedi, educirani, imaju sedam kćeri. Sad imaju 17 unuka. Dosta je obitelji s pet + djece. Nije dovoljno.

 

 

 

Nažalost, ni jedna politička opcija u ovih trideset godina nije učinila ništa da bismo uspjeli uteći od bijele kuge. Utekli smo od vlastite domovine.

Kad pogledam unazad, sjetim se koloni naših gastarbajtera koji su šezdesetih odlazili u Njemačku trbuhom za kruhom. Samo, tada nisu odvodili obitelji za sobom. Imali su cilj: vratiti se kući, u Hrvatsku, i tim novcem stvoriti neku bolju, ljepšu budućnost za svoje potomstvo. Neki su se vratili, ne da su ostali razočarani već i opelješeni (što smo imali za vidjeti u nekim TV emisijama). Danas ljudi odlaze s cijelim obiteljima. Svatko od nas zna nekog tko je prodao svoje za budzašto ili ostavio da propada kuća i imanje i otišao s djecom, ženom za Njemačku, Irsku, Kanadu bez namjere da se vrati. Eno, Slavonija prazna, Lika, Zagora, na Rabu nas tisuću manje. Tko je kriv?  Ajmo iskreno, koliko biste djece imali da vam država do njihove punoljetnosti plaća pelene, hranu ili vam nudi stanovanje u državnim stanovima? Kad su Amerikanci maknuli Gadafija mnogi Libijci su zavapili jer su izgubili povlastice besplatnog studiranja vani, obrazovanja, stanovanja i svega što je motiviralo na stvaranje velikih obitelji ili povratak intelektualaca u zemlju. Mi više ne samo da izvozimo ”mozak za dvije marke” već i mladu radnu snagu, radnike srednje dobi.

 

Nažalost, ni jedna politička opcija u ovih trideset godina nije učinila ništa da bismo uspjeli uteći od bijele kuge. Utekli smo od vlastite domovine. Danas slušam mladog i nadobudnog svećenika na HRT1 koji u svojoj homiliji govori kako o Hrvatskoj tako i obitelji. Lijepo je zborio i ustvrdio da sve kreće iz vlastite obitelji i među obiteljskim odnosima te svjetonazoru kojim učimo djecu. Svetost obitelji počiva na nama samima. Izbor koliko ćemo imati djece opet ostaje na nama. Kao da je ženi lako rađati šestero djece. Kao da je lako othraniti šestero djece. Obući ih i zaštititi od mobbinga onih kojima je važnije tko ima kakav mobitel ili kakvu marku na sebi od onog što nosi u sebi. Iskreno, kad gledam one naše dečke neoženjene po seoskim i gradskim pustošima, najradije bih prilagodio zakone i dozvolio im da si dovedu po kratkom postupku supruge s Filipina, Indije, Azije, Marsa. Možda je to jedina i najbrža opcija spašavanja nataliteta u Hrvata. ”Oprosti za kung fu” kao novovjeka biblijska poruka ”Idite i množite se!”

 

Ako tražimo krivca, za sve možemo okriviti Švicarsku. Za sve je kriva Švicarska! Jer, da smo postali ”Malom Švicarskom” danas nitko ne bi bježao van, a Hrvatskom bi tekli med, mlijeko i čokolada. Ovako, teku kolone naših ljudi u pečalbu, teku populistički pamfleti, tresu se brda i ništa se ne rađa jer nema više tko i ne zna nitko i zašto bi. Kakav smo svijet i ostavili onima iza nas? Svijet požara, izlovljena mora, smeća i potrošenih resursa. U takvoj stvarnosti svaka pozitivna poruka tipa ”idite i rađajte” bila bi čista demagogija.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime