Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: MARTINJE

Rapski kantunić Josa Fafanđela: MARTINJE

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: MARTINJE

Foto: RabDanas

 

Domislil san se toga, boj evo, ovo su i dani od Sv. Martina, a ljudi to zovu Martinje. E, a jušto to da je i termin za vino pretočit, a unda i kuševat i kršćevat, dabome.

Rab danas oglas

 

A masline, kuliko san mogal šervat, masline se još beru, pa su i uljare još va pogonu. Ni baš ove godine niki veli rod, ma jedni se isto falu da su skupili i po sto litar ulja. Da, ma drugi jopet govoru da nisu skupili ove godine ma njanci za par kili posolit. A ča triba i govorit kad san i ja jedan od tih. A nisu brate rodile i ča se tudi more. Onih par balic po kiticah molal san tićiman, neka i oni jadni malo kušaju. Njiman je i unako veća potriba nego namin. Mi imamo svemoguće vele butige kolo nas, a njihove su butige jedino okolo po vrtliman i gušćiman. I još in se mi i vato pačamo. Ma ja ne, ja san in sve molal navolju, pa in još jedino moren zaželit prijatno i dobar tek.

 

Ben, ma sada je štajun i od Martinja pa bi vino tribalo pretočit i s prijteljiman ga kuševat. Istešo, ma ja se isto bojin da puno od njih ni moglo trpit i čekat dan od Martinja. Govorin to zato boj me je već i do sada par od njih zvalo, da ala, neka dojden kušat njihovo mlado vino. A ča ću ga kuševat, govorin in ja, kada još ni Martinje arivalo. Otil san reć da to još ne more bit ono pravo vino. Ne more bit ni do Martinja kada se tobože kršćuje, a kamo li prvije. Vino je još gusto, mutno i slatko, ako je učinjeno kako triba.. Ma kako ne!, govoru mi ti ča me zovu na kuševanje, nit je moje vino mutno, nit slatko, nego jušto najbolje za pit.

 

E za pit je, mislin se ja, ma nač trači, je vino oli onaj slatki kiseliš

Kušal san vino kod onoga tvoga prijatelja, govorin ja jednomu, i neka znaš da mi ni bilo po volji, a un se navelo fali kako mu je vino prava pravcata bumba

Znan ja to, govori meni taj čovik, ono ča si kod njega kušal to je kiseliš, ali dojdi ti kod mene va konobu pa ćeš vit ča je vino. I još ću ti narizat malo lipoga špeka prije toga.

I jušto je tako i bilo. Zove un mene jedan dan i govori: Ala, špek je na tavli, a nadodal san još i zericu dobroga sira.

Ne moren sada, govorin ja, boj je kod mene jedan čovik.

To niš ne pači, govori un meni nato, nego ala, pa dojdite lipo oba dva.

A namin ni tibalo dva put reć, nego ala homo ća – gremo. Paroni dabome, to baš i ni bilo jako po volji i sada bi ja rekal da je diboto imila i pravo, boj smo mi tamo kod onoga, ne samo vino kuševali, nego smo malo i priko cente zeli vasebe. A ča to oće reć? Oće reć da je vino položilo ispit, i da su se žmulji mogli i šemprije va grlo spražnjevat. Oćo, ma veli spas je bil va onomu špeku i siru na pijatu, boj da toga ni bilo, arivali bimo mi doma ma šćeto grubo nakramani. Svi tri dabome, ne migo samo ja. I to još i prvije od Martinja.

 

  • Joso Fafanđel, 9.11.2018.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime