Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: SVITLO VA TUNELU

Rapski kantunić Josa Fafanđela: SVITLO VA TUNELU

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: SVITLO VA TUNELU

Foto: RabDanas

 

Ben, ma neka se ljudi veselu, makar je muka da se već drugi dan mora poćna posal, baš zato ča blavdan dura samo jedan dan. A kada se čovik prvi dan napije, unda drugi dan i ni baš lipo na poslu. Pametin kako je lani jedan Loparanin za jednoga našega keramičara rekal uvako: Ma pusti ga kvragu, more un zdurat na poslu i kada je celu noć pijan. Da, govori nato jedan drugi, ma mu unda one fuge od pločic gredu jako nakrivo!

Rab danas oglas

 

A za prvi maja su nan i gosti arivali. Arivaju pa idu ća. Ali mi se njanci malo ne pijaža kada naši ljudi idu gori kod njih, pa ne idu ća nego gori i ostanu. Najdu posal i tamo lauraju.

Čitan ovih dan va novinah kako jedna novinarka piše štoriju od nike gospođe Višnje ka je svojiman ćeriman šla va Inglešku laurat. Jedna ćer je dobila tamo posal i sve da su se rasplakale od sriće, pokupile su krpice i šle su i one za njan. Potle je i mat dobila posal, pa su bile još veselije, ali i jako sritne kada su vidile kako su tamo svi ljubazni kuntra njiman. Ma da te ki samo takne z laktan na ulici, oli va autobusu, povida ta Višnja, vreda ti se lipo nasmiju i reku – skužajte, molin vas! A kod nas doma, ako se to dogodi, vreda te pošalju va onu stvar. Ako gren va butigu ča kupit, povida ta ženska naprvo, unda mi najprvo reku dobar dan, pa me pitaju da kako san, a unda tekar da ča mi moru ponudit. Tako i va restoranu, klanjaju se i zafaljuju i redovito pitaju ako je bilo sve kako triba. Muka je to vela kada znaš naki mod se to kod nas dogaja. Ma strah te je ča to i pitat.

A ja san se unda domislil onoga našega staroga čovika na Rabu ki je vidil na putu nalickanoga mladića, pa ga pita: “A kadi to greš mladiću, tako lipo obučen?” A maldić da mu ozdola odgovara: “Gren vraže stari Grad, prčit!” A ded da mu nato govori: “A hodi, hodi – lipo ti je rilo!”

 

I evo ča se unda dogaja. Mi nismo ni Ingleži, a nismo ni Kinezi, ali va Inglešku gremo iskat posal i slušat lipe besede, a Kinezi jopet gredu ude kod nas da nan spasu od propasti naša brodogradilišta. Boj mi čega se latimo to vreda propada. I ni druge nego ćemo svajdi za glavnog direktora morat namešćevat Kineza. Više se va njih uhan nego va Evropu, va Merikani, oli Rusi. A va naši direktori najmanje, boj malo-malo pa učinu kumediju i vreda ih peljaju va pržun. I unda se čudimo kako država daje šoldi, a posal ne gre. Pa gubimo viru i to je ono njagore ča nan se more dogodit. Unda više virujemo tujiman nego svojiman. Varamente, takove su nan i poslovice. Znate onu ka povida-da ki će koga,nego svoj svoga!

 

Sve je šlo va: ćo ja-ćo ti, sve se više lupežari, pa sve više posla imaju: pulicija, tužitelji, abukati i suci od svih mogućih sudovanja. A samo nas je četiri i pol milijuna va celoj državi, pa svi zajedno moremo stat samo va dvi ulice jednoga većega kineskoga grada.

 

E grubo je to ako nan se piše na mod da ćemo misto novih tvornic morat zidat novi pržuni. Zato se puno od njih i pita da kada ćemo mi vit svitlo na onoj drugoj bandi od tunela? Oli će to svitlo bit, kako je onaj filozof rekal – svitlo od vlaka ki z druge bande gre kuntra namin.

 

Joso Fafanđel, 3.5.2019.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime