Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: NE MOREN I NEĆU

Rapski kantunić Josa Fafanđela: NE MOREN I NEĆU

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: NE MOREN I NEĆU

Foto: Foto: GDCK Rab

 

Jušto kako da je potres zastor otrvoril, da nan sviman prid oči prezenta svu onu žalost i nevolju, ljudi bez ceste, bez letrike, stračare od stanovanja, žalost tugovanja i staračke bespomoćnosti i samoće. Za nevirovat, pa se čovik pita da ča smo i kadi smo?

Rab danas oglas

Gren potle i na trg priz nidanju općinu, a i tamo su obalili onaj veli borić, da ne rečen da su se liberali i onoga zločestoga Grincha, ki se je šuljal i tobože otil na svu silu ukrast nan Božić. A ja san rekal da mu to neće poć za rukan. Ali bilo je po njigovu, ukral nan je ne samo Božić nego i svi drugi blavdani zaredon: i Stipanju i Ivanju i Staru i Novu godinu, a dodar i Tri kralji.

 

Ča oću reć? Nesrićna korona zela nan je Božić, a unda se je dogodil i onaj potres na Baniji, pa su nan i Stara i Nova godina isto presele. Oli Grinch, oli vrag, ali grube stvari su nan se dogodile. Potres je učinil velu muku, ljudiman su popadale kuće, a i blago je ginulo i ostajalo bez krova. Na sve bande ruševine, jad, magla i blato, suze i muka, ali na svu sriću i volja od čovika da se bude napomoć.

 

A na telviziji, potle Nove godine, Platak i skijanje, fameje lipo obučene i dica ka se po ditešku veselu. Jušto kako da se niš ni dogodilo. Lipo nan je, povidali su svi redon, ne misleć kako bi more bit bilo bolje da su ti šoldi poslali na Baniju, a gušti od sniga ostavit za niku drugu prliku. Ljudima bit na pomoć, uz ljudi bit!

 

A ja se potle svega sve mislin kako su nan se tri stvari va toj nevolji navidelo pokazale, ne računajuć onu glavnu – muku ča je ljudi i dan danas provivaju.

 

Prvo, pokazalo se je da je potres rušil i one kuće ke su bile nove, nanovo učinjene, potle obnove, kako se je govorilo. I neću puno o tomu, jedino se pitan kako i naki mod?

 

A drugo ča san zapametil to je kako je tribalo da se nesrića dogodi, a da mi tekar unda vidimo naki mod i dan-danas ljudi živu samo 50 kilometri dalje od “čistoga, beloga i zlatnoga” Zagreba. Jušto kako da je potres zastor otrvoril, da nan sviman prid oči prezenta svu onu žalost i nevolju, ljudi bez ceste, bez letrike, stračare od stanovanja, žalost tugovanja i staračke bespomoćnosti i samoće. Za nevirovat, pa se čovik pita da ča smo i kadi smo? I lipo je, prelipo, da su svi navalili pomoć, ali i to će za niko vrime durat pa će pasat. A ča unda, ča i kako potle? Oće i va ovoj prlici pasi lajat, a karavane će samo duron pasivat!

 

I treće ča san šerval to je jušto vezano za pasi i sve one druge beštije. Ovih dan kuntrivan jednoga našega mladića ki se je kako vatrogasac od tamo tronal i ki je svojiman očiman vidil vas taj jad i muku. I govori mi uvako: Priznan, sve je to veli jad i muka, ali ja san prvu suzu pustil kada san vidil pasa kako na ruševini kuće leži i čeka gospodara ki se neće po njega tornat. A puno je još takovih beštij – i pasi i maške, i krave i konji i tići va gajbamin Evo i sad mi se od muke niki grop okriće va drobu. A unda san mu vidil nanovo malu suzu va oku, ni mogal više, okrenul se je i šal je ća. A suza se je unda kod mene preselila.

 

Eto, pa vi sada skupite dicu, skije, sanjke, debeli takujini i skupi auti, pa trk na Platak, va drugi svit i svo veselje uživat! Ja ne moren i neću!

 

Joso Fafanđel za Kantunić, 13. 1. 2021.

 

 

 

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime