Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: TUŽNE KAVE

Rapski kantunić Josa Fafanđela: TUŽNE KAVE

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: TUŽNE KAVE

Foto: RabDanas

 

Niš se ne dogaja i nideri nas ni, pa se i ja pitan kadi nas ta imitacija života pelja, kuliko ćemo se debandat, jedni od drugih dricat i pomalo se nuačevat na sve ovo ča nas tira da se movimo zvan škvare od života.

Rab danas oglas

Ben, ma muču me dvi stvari: najprvo, ove godine nikakor ni za vit menulu na peškariji. Onu pravu črnu menulu, ka je jušto sada va štajunu. A one parone na pijaci duron mi nudu i glavu, oli dvi domaćega zelja, ako ću kupit. A ča će mi zelje, rečen ja njiman kada ni menul. Glava domaćega zelja, i dvi šake menul na gradelah, olina ploči, e to je ona prava spiza za ovaj štajun.
A druga stvar ka me muči, to su ligne. Gledan svaki dan na Putnu Kelefranta pa vidin da se tamo vajk movu tri-četiri kamporska kaića.

 

A baš bi volil doznat ćapaju ku lignicu oli ne. Boj čujen da je na pijaci ni za vit, ma uz glavu od domaćega zelja nebi škodila ni lignica na prsuri.

 

Ben, ma sada su više na glasu i nike druge stvari. Najprvo ona luda bolešćina od korone, a sada, na žalsot, i onaj nesrićni potres. A lani, a i prvije, to je recimo bila i gripa, pa su se ljudi i kuntra nje tekli na prešu cipat. Ali ove godine, ako ste šervali, niki gripu njanci ne spominje. Dodar su i ovi naši stručnjaci rekli kako do sada va Hrvaskoj ni sinjan njanci jedan slučaj od te bolešćine. A ča je to sada i kako to? pital san se ja. A unda čujen da su oni ki duron prškaju po internetu otkrili kako je niki doktor, ma isto stručnjak, kako je rekal da gripe i ne more bit. A znate zač? Rekal je da gripe ne more bit zato, boj da dva virusa ne moru va isto vrime bit va čoviku. Tobože, ako je čovik dobil gripu, da unda ne more dobit koronu. Oli napak, ako si prebolil koronu unda da nećeš dobit gribu. Oštija, tako mu unda dojde da je bilo bolje ne cipat se i pustit gripu neka se nasadi va namin, pa bi unda bilo zauzeto i nebi mogla korona na nas navalit. E Bože moj Bože, pa koga unda čovik danas more slušat i komu više virovat!

 

Da, a sada kada je korona već ovo ude kod nas, kada nas tira po bolnicah, kada nas riva va izolacije i karantene i kada nas na žalost i pod zemlju kaliva, sada se čuju svakojake ćakule – jesu one mire od našega Stožera, kako triba, oli nisu. Iman to malo navar, pa z jedne bande i razumin da mire moraju bit, ma drugi je par postolov kakove moraju bit. Da ne rečen da su sada zmisili i nike kave za van. Ma ima puno toga za reć, ali neću o tomu čint velu ćakulu. Ali pročital san recimo kolumnu od našega Kreša Butkovića, ki slično misli kako i ja. A un je te kave za van, ke se piju po zidićima, unuko šesno nazval da su to tužne kave. I jesu brate, jušto je to lipo rekal. A sve ovo ča se kolo korone dogaja, sve ove zabrane, izolacije, distance, maske i kadi triba i ne triba, a posebno sve moguće zabrane javnoga života, Krešo je jednako lipo nazval da je to zapravo imitacija života. I je, a zotin se i ja sčažen. Boj, niš se ne dogaja i nideri nas ni, pa se i ja pitan kadi nas ta imitacija života pelja, kuliko ćemo se debandat, jedni od drugih dricat i pomalo se nuačevat na sve ovo ča nas tira da se movimo zvan škvare od života. Boj, život se mora živit, a ne imitirat. Oštija, a ča je to! – niki drugi život.

 

Eto, a lipo ja vamin govorin kako je korona sve redon pomutila. Dobro da još i trajekti znaju partit od Mišnjaka pa doć va Stinicu. Boj lako se more dogodit da se i njiman pomuti pamet, pa nas od Mišnjaka jopet počnu peljat va Jablanac. Oli recimo, da ovi težaci od općine jednoga dana dojdu na posal s karijolamin, tamo na Pumpurelu, pa se z lopatamin latu zada bagerov škalju prehićevat. A more bit da bi se baren unda o Rabu i pisalo i govorilo po sviman televizijamin.

 

Da, razumin ja i znan kako ćete sada reć da san i ja počal malo šuškarit. A more bit da i jesan. Oštija, a i ja san čovik. I unako se po Rabu govori da se kod nas niš novoga ne dogaja, a mene tiraju da moran ča to i zapisat. Triba bit pametan, boj više puti ni tužna kava ne more pomoć. Jedino su pulitičarov pune televizije, ne smetaju njiman ni potresi ni korone, ni tužne kave. Govoru ga pa govoru, a za imitacije života su kako stovreni. Jušto zato, jako mi se je pijažal onaj sulac kada je pulitičar došal va mesnicu, pa da pita žensku mesaricu, neka mu da jedno kilo mozga. A ona da mu govori: Poznan ja vas, i pratin vas na televiziji, pa evo vamin zato, ne jedno nego dva kila.

 

Joso Fafanđel za Kantunić, 1. 2. 2021.

 

 

 

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime