Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: TOVAR, MA DOKTOR

Rapski kantunić Josa Fafanđela: TOVAR, MA DOKTOR

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: TOVAR, MA DOKTOR

Foto: Piše: Josip Fafanđel (Foto: Boris Kazija)

A tovar dočim je vidil i čul Stipa, jopet je digal još višlje oni sveji veli i dugi uši va zrak. Ali ni se puno sekiral, nego je nanovo kalal glavu i latil se je zubiman kosit onu našu lipu zelenu travicu.

 

Rab danas oglas

A ja samo ča se nisan z livon rukan križal, boj tovara nisan odavna vidil, jedino ono gradu na našoj Fjeri, ma i Fjere već odavna ni. A sada da mi je tovar na dvoru! Trk ja z auton doma – i je – tovar je vežen na derinici, lipo pase, a kada me je šerval digal je va zrak one njigove vele uši, pa se čudi, boj ne poznamo se.

 

A moja parona tuliko voli tovara da mu je već dala i pit vode, a dodar da mu je i dvi jabuke razrizala. I ča ćemo sada šnjin, pitan je ja, a ona govori da bi ona najrađe da tovar kod nas i ostane. Ali dabome, to ni moguće, nego sada valja poć va poteru za nać njigovoga pravoga gospodara.

 

I bile su to vele muke, ali san vreda dočul da tovara ude bližje još imaju jedino Željko Dumičić i Stipe Pupa Kampori u Gvačića. I unda su igrali telefuni na sve bande, a nebite ni virovali naki modi smo mi došli do Stipa. Ma ne do Stipa, nego priko moje rođice Mare, do Stipove kunjade, ka je rekla, da je, da mu je tovar utekal, da ga išće i da će sada doć kod nas po njega. I ni pasalo ni pol ure, kad evo ti njega, vas unako živahan i vesel po svoju, a tovar dočim ga je vidil i čul jopet je digal još višlje oni sveji veli i dugi uši va zrak. Ali ni se puno sekiral, nego je nanovo kalal glavu i latil se je zubiman kosit onu našu lipu zelenu travicu.

 

A Stipe, ni dvi ni tri nego mu vreda govori:

– “O Doktore, ma ča si tude! Lipo Bogami o tebe!” A ja mu govorin neka muči, neka ne straši tovara, nego neka sede za tavlu, vani, na koj san već parićal botilju vina i dva žmulja.

– “A kako ga zoveš, kako mu je ime?”, pitan ja njega.

– “A ča ni ste čuli”, govori un meni, zoven ga Doktor.

 

Ja san se nasmijal, a un govori da je, da ga je nazval Doktor i to zato boj da je to bil tovar od pokojnoga Prčinića, a un da ga je kupil od njigovoga zeta doktora Banića. Pa tobože, kada je tovar bil doktorov, da neka unda i un bude Doktor. Ja san se nasmijal, a ča ću drugo, a Stipe mi je potle povidal još sto stvari unako šesno po kamporski. A unda mu ja govorin kako meni i ćaro zač je i naki modi tovar, tobože njigov Doktor, arival baš na moj dvor, a mogal je poć kadi ga je volja.

– “A jeste vi bili ovih dan gradu?”, pita nato mene Stipe.

– “Bil san, dabome”, govorin mu ja, a un će meni:

– “E, a ča niste unda šervali po putu nike strelice, tobože za nike trke na biciklamin ča se ovih dan i na Rabu dogajaju. Strelice su sve ovo ude do vaše kuće, pa se je moj Doktor njih držal i arival je po njiman drito na dvor. E, a da je imil biciklu, odavna bi un već bil Lopari. Došal bi i prvije od njih!”

 

I tako potle sulaca i lipih ćakul, čoviku dojde napamet kuliko malo triba da ti dan projde na lipi mod. Ala šu, ma fala Doktoru, njigovomu tovaru, pa unda zericu i vražjastomu Stipu.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime