Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: LopaRke

Rapski kantunić Josa Fafanđela: LopaRke

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: LopaRke

Foto: Foto: Josip Fafanđel

 

ne to ni bila smrdljiva peškarija, nego mirisno morsko dno prepuno riba od onih većih va modroj dubini do onih mićih ke su se kako prestrašene raštrkale po plitkomu i od sunca teplomu morskomu dnu. Zaigrale su se va malomu jatu pa su va toj preši od igre z repićima skakale van i priko okvira od slike. Došlo bi mi da pružin ruku pa ih latin va šaku i nazad tornan va njiov modro-žuti tepal plićak.

Rab danas oglas

I ni dvi ni tri nego trk ja potle par dan drito va Moderato. I još san zel prijatelja Borisa sobon. Za svidoka, dabome. I pitan ja ženskicu ča tamo konobari ako je gazda Goran ovdi. Ne, ni, govori ona, doma je, ali na ubedu. A škoda, boj imili smo dobru volju pozvat ga na turu pića na naš račun. Zaslužil je, dabome. A škoda ča ni bilo ni LopaRki boj i one su, ne jednu nego i dvi ture zaslužile.

 

I pasivamo mi nutra va Moderato pa kako da smo potonuli na morsko dno. Oštija, govorin ja Borisu, pa mi smo tribali zet masku i dihalicu! A LopaRke su rekle da su od Moderata učinle peškariju, pa bi diboto sve po ribi tribalo smrdit.

 

Sulacale su se dabome, boj onaj svit ča se je kolo nas našal, ne to ni bila smrdljiva peškarija, nego mirisno morsko dno prepuno riba od onih većih va modroj dubini do onih mićih ke su se kako prestrašene raštrkale po plitkomu i od sunca teplomu morskomu dnu. Zaigrale su se va malomu jatu pa su va toj preši od igre z repićima skakale van i priko okvira od slike. Došlo bi mi da pružin ruku pa ih latin va šaku i nazad tornan va njiov modro-žuti tepal plićak. A na drugomu zidu jopet me prati jedna veća riba sva obučena va šesnomu koluru, pa mi govori da je sretna ča san baš nju zibral. Pridanju visi prazna udica pa mi je i to drago, da ješku ne gutne i da va ciglju ne završi. I tako plavaju ribice va moru od Moderata, a gori, z vana sve to imaju navar dvi ovčice. Jušto kako da su od Sorinja utekle, ali nisu, boj su obe bele i čiste kako da su ih LopaRke malo prvo va mašini oprale. A jedna od njih onu drugu pita, da ča to govori? Da, ne maru za nas, nego i one na teplomu suncu ćakalaju.

 

I ne zaburavit, kako očevici povidaju, ne zaburavit onu energiju, neposrednost i nadasve široki osmjeh LopaRki (Ana Skušek-Paparić i Eva Skušek). Dabome, i ne zaboravit Gorana ki z ovin svin čini pravu stvar. Ne zaboravit sve to va jednoj, kako i Hrvoje piše – prekrasnoj subotnjoj večeri.

A meni se ki put učini da mene pitaju, da ča to ja govorin? A neka pitaju brate, boj ja znan ča ću in reć. Reć ću in neka pozdravu svoje LopaRke i neka in reku jedno velo fala za sve ono ča su va Moderatu parićale, onaj mali, a veli svit ideja, lipote od boja i umjetničke virtualnosti. Moren još samo zamislit na otvorenju izložbe, onu punoću zvuka mandolina (Zara i Amelie) i gitare i glasa mladog Matije. I ne zaburavit, kako očevici povidaju, ne zaburavit onu energiju, neposrednost i nadasve široki osmjeh LopaRki (Ana Skušek-Paparić i Eva Skušek). Dabome, i ne zaboravit Gorana ki z ovin svin čini pravu stvar. Ne zaboravit sve to va jednoj, kako i Hrvoje piše – prekrasnoj subotnjoj večeri. Bravo LopaRke, boj oplemenjujete svojin delon ne samo Moderato, nego i Lopar i cijeli ovaj naš Rab, ki svojom prirodnon lipoton još uvik vapi i za onan lipoton nutri va namin. A toga nikad dosta. O tomu vaše ribice i ovčice i dalje pričaju svoju teplu i plemenitu priču. A Goran, da Goran još ima ponudu za jednu turu. Ma ala šu, ako ga je volja – more i jedna na njigov račun.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime