Foto: RabDanas
Ove godine, na temu Sva svjetla moga grada, među 53 pristigle pjesme na književnom hrvatskom ili srodnim jezicima i 14 pjesama na čakavici, od isto toliko autora/ica iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva, zahtjevna zadaća za odabir najboljih bila je prepuštena žiriju kojega su činile Neda Milenkovski, Ema Jedrlinić i Daria Papa.
Da je otok Rab bogat samozatajnim umjetničkim dušama pokazalo se i ovom prigodom gdje su se među šest nagrađenih autora, odnosno autorica, našle i dvije rapske. Pjesma Korom zrele naranče, već dobro poznate autorice Maje Tomulić Kurelić, jedna je od tri najbolje u kategoriji pjesme na hrvatskom ili srodnim jezicima, dok je pjesma Sudbina na školju svestrane Albine Andreškić osvojila treće mjesto u kategoriji pjesama napisanih na bilo kojoj varijanti čakavice.
Dodjela nagrada bit će, ukoliko epidemiološke mjere to dopuste, upriličena u Malinskoj na Dan pjesništva 21. ožujka 2022. godine.
Čestitamo našim pjesnikinjama i želimo im puno uspjeha u budućem radu, a čitateljima portala Rab Danas ispod donosimo nagrađene pjesme.
KOROM ZRELE NARANČE
(Marica (Maja) Tomulić Kurelić)
Sva se raznježim predvečerjem
dok se nebo boji
korom zrele naranče,
polijevajući
more
hridi
i vrh brijega,
iza kojeg se sunce
netom prije sna
igra skrivača,
a moja Draga
zamagli tajnovitošću
nekih dalekih prošlih
vremena,
koje prepoznajem,
iako ih nisam živjela,
izgovarajući riječi
koje nikad nisam čula,
ali su utkane u podsvijesti
nekim baštinjenim genom.
omekšam predvečerjem
morem uronjene duše
mojeg sela,
dok se horizontom
mrljaju obrisi brodova
pretovarenih ljubavi,
raznoseći je svijetom
odvajkada.
SUDBINA NA ŠKOLJU
(Albina Andreškić)
Ni potribe lapiša.
intaulana je va mociri
va svakoj ono stini
sudbina na školju.
Mocira govori:
o rukami o žuljimi
o njimi
o ljudin kih ni već..
Odvavike je stin svidočila vrimenu
svidočit će
i namin
i smo se fremali
na ovin stinama
boj
vetar je va njih
vele tajne zagnjel
teške besede upisal
štorije
i kvadre života.
Zadila san se na ovoj škrapi
na ovin školju
pa, rukamin zemlju rasprećin
nebi li rodila
Va srcu ćutin , maslinu smokvu i lozu
Vezala me
Zlamenala, zlaminjen ovac
Ozad pera i osprid bota na desnin,
Škarice I vrtlouha na oba uha
Zlaminje
Svitlo školja , svitli mi putin
Fremiva me stin:
kiticun luzara
dihun brnešter.
Dotaklo me more
mel, zamel moje suze.
Ude me zbudi
vonj konobe
Prene
punpa za indikat
i trun modroga indika,
maštel , takač , bačba
tratur, koš šmur cigalj
lupu me drito va srce
Pa, ko da jopet vidin pokojnoga mi oca
Kako mi govori :
Ova stin je tvoja dota
kad poklekneš
naštivana brimenun od života,
spameti se
da si jako volila
svu lipotu šokoja,
a sva njegova lipa svitla
su lanterna tvoga svita
Živi sudbinu, na svom školju
da bi un dan mogla reć
Vridilo je!
