Home Vijesti SLOBODAN NOVAK – Druga obljetnica smrti – NI JELA VIŠE NE ZOVE GROMOVE

SLOBODAN NOVAK – Druga obljetnica smrti – NI JELA VIŠE NE ZOVE GROMOVE

0
SLOBODAN NOVAK – Druga obljetnica smrti – NI JELA VIŠE NE ZOVE GROMOVE

Foto: RabDanas

 

Po osobnom izboru učinit ću to na drugčiji način. Uzimam u ruku jednu od njegovih zadnjih knjiga simboličkog naslova Pristajanje i već na prvim stranicama čitam posve razigrani esej o jeli, visokom drvu kojeg je davno zasadio u svom malom dvorišnom vrtu u Gradu Rabu, gore na Bobotinama, koji je nazivao krletkom. Jela trebala je biti patuljasta, ali kako piše Novak, u tridesetak godina izrasla je kao tisućgodišnji baobab. Sada mi je natkrila pola vrta. I zove gromove.

Rab danas oglas

 

Gledajući joj pod suknju vidim silni nabrekli jarbol debla gotovo do samoga vrha i oko njega u šupljini krošnje pravi sjenoviti ptičji svemir. Ptice ondje žive kao u kavezudobro, kao u krletci Gliste, sjemenke i mušice servirane su stalno u vrtu. Molim, izvolite! Pletu gnijezda u mojim krošnjama podižu mlade Drugi u kavezu vide krletku, a u njoj malu sliku velike prirode, a ja u ovoj svojoj maloj prirodi samo velekavez. Jer čak i one divlje zvjerčice, gušterice, plaze ljeti uzgor po granama. Ne bi lud čovjek pomislio da se i one veru po jeli, gore do na sam vrh Imam svoj mali veliki bestijarij i terarij na otovorenom, a da se za njega ne moram osobito skrbno skrbiti I što ja mogu protiv ovih što se šepire uokolo po mojemu kao po svojem?! Što može čovjek protiv onih koji su se nastanili u njegov život i naselili u njegovo djelo?! Osim da im djelom i životom nehoteć služi Ako hoće, može ih prezirati, može mrziti, ali nema smisla

 

Da, pamtim zauvjek tu njegovu visoku jelu i njegove neponovljive opise dnevne igre s beštijicama u ovdašnjem rapskom vrtu (krletci), promatrajući ih kao sustanare u igri ispunjenoj užitkom promatranja, ali i pokojim bezazlenim prepiranjem, jer oni žive na njegovom imanju i hrane se njegovim plodovima.

 

I ptice i beštije su još uvjek tamo, ali velika Novakova jela kao da nije izdržala njegov odlazak. Ove zime, samo nešto više od godinu dana poslije njegove smrti, posušila se i ne vidim više njenu zelenu krošnju gore visoko povrh zidina. Sigruno su je otpilili i izgorila je u kremtoriju nečije peći, ostavivši za sobon neku tajnovitu simboliku odlaska i svog gospodara. Da, nema više igre u krletci, a ni jela više ne zove gromove.

 

  • Napisao: Josip Fafanđel, Rab, 25.7.2018.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime