Home Vijesti Kampiranje pred ulazom u prostorije Općine Lopar zbog nelogičnosti u vladinoj Uredbi o izdavanju koncesijskih odobrenja

Kampiranje pred ulazom u prostorije Općine Lopar zbog nelogičnosti u vladinoj Uredbi o izdavanju koncesijskih odobrenja

0
Kampiranje pred ulazom u prostorije Općine Lopar zbog nelogičnosti u vladinoj Uredbi o izdavanju koncesijskih odobrenja

Foto: RabDanas

 

Tko prvi njegova djevojka

Ono što jest sporno kod ove vladine Uredbe jest to da će, ukoliko za istu mikrolokaciju postoji više zahtjeva, prednost imati ranije zaprimljeni zahtjev, kao i to da se koncesijsko odobrenje daje u pravilu na vremenski rok od svega jedne kalendarske godine, a sve sukladno članku 8. Uredbe o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru.

Rab danas oglas

 

Upravo ta, pokazalo se iz iskustva ranijih godina u Loparu, opravdana bojazan od potencijalnog gubitka koncesije zbog pukog redoslijeda zaprimanja zahtjeva, primorala je dvije loparske poduzetnice Anu Skušek Paparić i Albinu Andreškić na „kampiranje“ Ispred prostorija Općine Lopar, točnije, na stepenicama koje vode do Općine gdje smo ih zatekli i s njima popričali. Za komentar ove situacije pred ulazom u općinske prostorije kao i o nelogičnostima u vladinoj Uredbi, zamolili smo i načelnika Općine Lopar Zdenka Jakuca, ali se on o tome do trenutka objave ovoga teksta još nije očitovao.

 

Ana i Albina pred Općinom su bile od petka navečer, a sve zbog činjenice da se u ponedjeljak otvara poziv/natječaj za koncesijska odobrenja na području Općine Lopar. Priupitali smo ih zbog čega su se odlučile na taj korak:

ALBINA: Čekamo ponedjeljak da možemo predati papire. Princip po kojem koncesijska odobrenja sada funkcioniraju je takav da odobrenje dobiva onaj tko prvi preda kompletnu dokumentaciju. Iako je takva uredba donesena od strane Vlade RH, svejedno smatram da nije dovoljno razrađena. Prema ovome, sutra može doći neka potpuno 1deseta osoba koja je prvi put nogom kročila na otok, zatražiti koncesijska odobrenja za sve i ostaviti bez posla nekoliko obitelji koje se duži niz godina bave time… Ne govorim da to treba zabraniti, ali bilo bi lijepo i kada bi se priznao trud onima koji se time bave duže vrijeme i uložili su u taj posao značajna sredstva. ZUO Santa Marija već se dugi niz godina javlja na pozive/natječaje, kako u Općini Lopar, tako i Gradu Rabu dok je bio nadležan za ovo područje. Među prvima smo počeli s iznajmljivanjem sportskih rekvizita na Livačini i Rajskoj plaži, a područje iznajmljivanja i broj ležaljka koje možemo iznajmljivati sve je manji. Natječaj u ovom formatu zapravo se temelji na dobroj volji pojedinaca koji dođu prvi i vjerovanju u to da te „konkurencija“ neće pokušati izgurati. Kao što sam već rekla, na plaži Livačina trenutno postoje 3 koncesijska mjesta za ležaljke. S obzirom da je sve takvo kakvo je, ovdje sam jer želim biti sigurna da će obrt koji vodim s bratom dobiti koncesijsko odobrenje.

 

ANA: Vlasnica sam Trstika j.d.o.o. Za one koji ne znaju radi se o baru koji se nalazi na samom kraju Rajske plaže. Osim toga, bavimo se vodenim sportovima, odnosno iznajmljivanjem skutera, organiziramo vožnje padobranom i banonom te vožnju na tubama. Kao obitelj smo se prvi u Loparu počeli baviti ovom vrstom iznajmljivanja. S time su prije skoro 25 godina započeli Branko i Sanjin Paparić, a ja sam preuzela od svojeg supruga Sanjina.

Prošle sam godine ovakvim principom natječaja ostala bez mjesta za vodene skutere. Netko tko je došao prije mene aplicirao je i za mjesto na kojem smo mi bili duži niz godina. Ipak, moram naglasiti da sam prošle godine uspjela raditi budući da je naknadno određena još jedna mikrolokacija za koju sam uspjela dobiti koncesijsko odobrenje. I na tome sam zahvalna. Ali ove godine ne želim riskirati s takvom situacijom u kojem bi opet ostala bez mjesta, što bi se desilo da je netko ponovno aplicirao na to mjesto prije mene. Ne smatram da novi ljudi ne mogu ući u posao, ali smatram da bi natječaj trebao biti puno bolje definiran. Iako se mi ovdje i šalimo i smijemo, ipak nije posebno ugodno sjediti ovdje, ali realnost je da moramo i da ćemo morati i iduće godine ako se nešto ne promijeni jer se koncesijska odobrenja daju na period od godine dana. To u principu znači da ja sada mogu sjediti ovdje i predati papire za ovu godinu, uložiti jako puno u prostor oko bara, u glisere i svu ostalu opremu, bez ikakve garancije da ću i dogodine moći raditi taj posao. Ta neizvjesnost je jako stresna, jer ponekad zapravo ni ne znate imaju li vaša ulaganja smisla. Iako sve ovo radi samo nekoliko mjeseci, održavanje ide cijelu godinu i sve se to treba platiti, a ne znate hoćete li to uopće moći koristiti za mjesec dana ili ne.

 

Što točno smatrate problemom?

ALBINA: Osobno mislim kako je malo nezgodno to što sve ovisi isključivo o vremenu prijave. Prema tome, možete godinama raditi na jednoj lokaciji i ulagati, a onda ostanete bez nje…Druga stvar je ta da se odobrenja dodjeljuju u trajanju od jedne godine, što znači da ove godine možete uložiti jako puno i kupiti nove ležaljke, suncobrane, skutere ili što god se iznajmljuje, a već iduće godine ste ih prisiljeni prodati ili skladištiti jer potencijalno niste dobili koncesijsko odobrenje. Time se zapravo smanjuju ulaganja, a onda i kvaliteta usluge, što mislim da nikome ne bi trebalo biti u interesu. Naravno da ne treba dijeliti odobrenja ni na 50 godina, ali na duže od 1 godine bi bilo poželjno. Tada poduzetnik može razmišljati o nekim većim ulaganjima, podizanju usluge i standarde te u konačnici o pružanju jedne kvalitetnije ponude. Ono što moram naglasiti ovdje je da trenutno plaćamo relativno mali iznos za koncesiju u usporedbi s onim što smo plaćali pod Gradom Rabom. Vjerujem da ne postoji idealno rješenje i da će uvijek biti netko tko želi nešto drugačije, ali iz cijele ove situacije vidljivo je da smo daleko od idealnog.

 

Mnogi se pitaju ima li smisla to što sjedite ovdje?

ANA: Puno toga nema smisla. Ali pravila natječaja su ipak jasna. Tko prvi preda kompletnu dokumentaciju dobiva koncesijsko odobrenje. S obzirom da sam ovdje od petka, trebala bi biti prva koja će predati zahtjev za koncesijsko odobrenje za mikrolokaciju na kojoj i inače poslujemo. Budući da sam samohrana majka s 4 djece nisam mogla riskirati da se netko prijavi prije mene i zbog toga ovdje strpljivo čekam svoj red. Nekome se to možda čini besmisleno, ali meni se čini nužnim. Htjele bismo još samo zahvaliti svima onima koji su nam došli raditi društvo. Svako malo netko prođe i donese čaja ili kave što stvarno nismo očekivale, ali smo im zahvalne na tome.

 

Dana 07.02.2022. obje su uspješno predale dokumentaciju, pa sada samo preostaje čekati rezultate i vidjeti je li kampiranje urodilo plodom.

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime