Foto: Foto: Sanjin Badurina Piloto
{gallery}Gavran{/gallery}
Uz brojne posjetitelje na komemoraciji su bili ministar branitelja Tomo Medved, izaslanik Ureda predsjednice general Marijan Mareković, izaslanik ministra obrane, umirovljeni stožerni brigadir Božo Kožul, te Miodrag Demo ispred Grada Zagreba.
Damir Tomljanović – Gavran rođen je 1968. u mjestu Veljun kod Senja, već 1990. pristupio je postrojbi MUP-a za specijalne namjene u bazi Rakitje i sudjelovao u gotovo svim njezinim akcijama. Nakon osnivanja Zbora narodne garde, pristupio je 1. A brigadi, 4. bataljunu, koji su zvali Gavrani, i otuda njegov nadimak. Bataljun se borio na Banovini i Kordunu, a potom diljem bojišnice u istočnoj i zapadnoj Slavoniji. Sljedeće godine Tomljanović s Tigrovima odlazi na južno bojište, gdje uspješno, iako uz velike gubitke, sudjeluju u teškim borbama za oslobađanje širega dubrovačkog zaleđa i deblokadu Dubrovnika.
Tomljanović, koji je počeo kao vojnik u Rakitju, a potom postao zapovjednik desetine, isticao se primjerom. Već je tijekom boravka na južnom bojištu postavljen za zapovjednika 4., a nakon povratka i preustroja 2. bojne Tigrova. Poslije kratkog predaha Druga bojna je, zbog srpskog protunapada koji je slijedio nakon operacije Maslenica, u veljači 1993. upućena na Velebit. Ondje je Tomljanović ubrzo preuzeo i dužnost zapovjednika Sektora 1 te bio nadređen svim postrojbama na području Velebita i podvelebita, a obnašao ju je sve do pogibije. Zbog hrabrosti i odlučnosti, iako jako strog, suboraci su ga iznimno cijenili. I visoki časnici su ga cijenili, posebno načelnik Glavnog stožera HV-a, general Janko Bobetko. Kada se stabilizirala bojišnica, Tomljanović je upućen u Časničku školu.
No njemu su bili važniji suborci na položajima. Kada je s dvojicom krenuo u obilazak i postavljanje novih položaja kod Ruje, na Tulovim gredama, iz zasjede ih je dočekala rafalna paljba. Jedan je metak pogodio Tomljanovića u glavu i izdahnuo je prije nego što su ga suborci uspjeli izvući. Tomljanovićeva pogibija bila je veliki šok za Tigrove. Bio je iznimno hrabar borac i već s 26 godina obnašao je dužnost pukovnika. Posmrtno je promaknut u čin stožernog brigadira i odlikovan najvišim državnim odličjima. Najveće priznanje hrabrosti ovog ratnika zbilo se u srpnju 1994., kada je predsjednik Franjo Tuđman u Šepurinama kod Zadra svečano otvorio Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva „Damir Tomljanović – Gavran”.
Okupljanjem kod Crkve u Krivom putu, komemoracijom na grobu, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast Gavranu. Nakon tog služena je Sveta Misa u župnoj crkvi BDM Snježne, a nakon mise upriličen je ručak u društvenom domu Bunjevac – Gavran, te je nastavljeno druženje suboraca i prisjećanje na ne tako davna ratna vremena.
