S projekata na projekte

Malo tko zna da si upravo ti tehnički realizirao ovaj sajt, na kojemu sada, tri godine nakon, predstavljaš i svoj prvi intervju. Promijenio si životni smjer i sada umjesto na računalu vrijeme provodiš na moru ili u polju, mogao si barem ići u novinare!

I živjeti na još većem prosjačkom štapu? S poljoprivredom barem znam što jedem.Ovaj sajt je bio moj poklon otoku kojeg neizmjerno volim. Kada sam se vratio sa studija, iritiralo me što nigdje ne mogu, na vrijeme i detaljno, popratiti relevantne događaje koji su se, ili će se, zbiti na otoku. U svemu kasnimo, pa valjda i u otkrivanju novih tehnologija, ali da je u 21. stoljeću informativni doseg bio radio i papirići na dvije oglasne ploče, meni nije bilo prihvatljivo. Znao sam koliko je novca potrošeno na razne prijašnje medijske platforme i “PR stručnjake”, a realno, ljudi pojma nisu imali što im se svakodnevno događa na otoku. Danas se, nakon svega naučenog i viđenog, pitam ako je ta neinformiranost tada bila namjerna jer mnogima na otoku nije u interesu da ljudi znaju, čitaju i povezuju se, makar smo još uvijek daleko od onoga što se može nazvati civilnim društvom i kvalitetnim informiranjem. U svakom slučaju, ne smijemo se vratiti natrag u vrijeme bez ovakvih servisa, to bi bio civilizacijski korak unatrag, a da ima potrebe za boljim informiranjem – definitivno ima. I na tome ću još poraditi u sklopu nekih nadolazećih projekata, a politika je samo alat za neke druge više i bitnije ciljeve.

Prije koji tjedan je u svome intervju Joško Matušan Jogi spomenuo formiranje nove nezavisne liste na lokalnim izborima. Da li je mislio na ovu ili neku drugu? Zar će biti više nezavisnih?

Pa koliko znam biti će više lista, što mi nije drago jer bi se glasovi mogli raspršivati među nezavisnima na korist velikih stranaka, ali Jogi je s nama. Zapravo smo u ovo išli zajednički i ne bi bilo moguće bez njega. Ideja nezavisne liste formira se mjesecima, sada je u nekoj finalnoj fazi i ovim putem napokon možemo predstaviti ljude i program.

Program je od jučer javan i može se detaljno proučiti na našoj stranici www.nlostanak.com. Redovito ga ažuriramo, a implementirali smo mogućnost komentiranja kako bi građani mogli dopuniti postojeće i dodati svoje prijedloge.

Naravno, neki se s našim prijedlozima neće složiti, ali onda imaju nekoliko drugih opcija koje će moći birati na biralištima u svibnju. Nismo išli na opciju preizborne koalicije s drugima, uključujući nezavisne, jer jednostavno ne dijelimo iste svjetonazore, pozadine i stavove o prihvatljivosti nekih razvojnih programa. 

Eko Odred Rab

Ti si jedan od utemeljitelja Eko Odreda Rab i godinama si zborio o, kako ti tvrdiš, promašenim razvojnim inicijativama i projektima na području otoka Raba. Aerodrom Rab, prostorni plan, Lučka uprava, Radna zona Mišnjak, odlaganje otpada samo su neke od tema o kojima si iscrpno pisao, ali nismo primijetili da su neka ta pitanja dobila sudski epilog?

Eko odred je pisao o brojnim temama, nisu to bile samo ekološke teme, pisalo se i o korupciji, nepotizmu i sukobima interesa više službi i vlasti, nesposobnosti i dr. Istina, o nekim se stvarima više ne govori npr. zračnoj luci na Mišnjaku (iako službeno nema informacije da se od projekta odustalo), međutim što nam to vrijedi kada je čitavo to područje, iz drugog razloga ali jednakom logikom, razrovano, uništeno i raskradeno! A takvih je slučajeva desetine.

Poanta je da na svim razinama, od države, lokalne samouprave do privatnika, nema poštivanja zakona, reda i pravila. Radi se bez dugoročne vizije, bez poštivanja procedura i narušavajući rapske potencijale. Na strani građanina, politika nezamjeranja i kalkulacije za osobni interes prisutne su na svakom koraku, a to je dovelo do raspada sustava vrijednosti, zanemarivanja problema i tolerancije kriminala i neurednosti.

Mi smo mala sredina, malo stanovnika, mala ekonomija, mali otok – neinteresantni smo istražnom aparatu i medijima, pa smo onda eldorado za razne makinacije, korupcijske radnje i uništenja prirode. Svjesni su mnogi čega je ovdje sve bilo, ali državi s ovoliko problema, otočić Rab zadnja je rupa na svirali, u mnogim drugim segmentima. Da je sve dobro ne bi imali ovoliki odljev kvalitetnog kadra – to je ono što me najviše brine, a ne ako si netko može priuštiti još jedan kat kuće ili novi auto nakon sezone. Takve stvari nisu odraz kvalitete života.

 

Primjećujem da Odred više nije aktivan kao nekada. Zar se situacija popravlja pa nema tema, a znači li to onda da nema potrebe da se aktivisti guraju u politiku. Zar ne bi bilo jednostavnije i svrsishodnije djelovati kroz neku udrugu i raditi na društvenim programima?

Kako će se raditi na društvenim programima bez novca za osnovne alate? Nije se puno situacija popravila, smatram je jednako lošom kao i prethodnih godina. Došlo je možda do “zasićenja”, što je učestala pojava s aktivizmom kada se godinama spominje, razlaže i upozorava na probleme, ali ništa se na njihovom rješavanju od strane nadležnih službi i institucija ne poduzima. Prijaviš jasnu devastaciju i odlaganje stotinu tona građevinskog materijala, sa dokazima o porijeklu, uzroku i odgovornima, predaš praktički riješen slučaj inspekciji ministarstva pa onda čekaš mjesecima gdje državne službe prabacuju odgovornost jedna na drugu, donose polovične zaključke i pogrešno interpretiraju zakone i nadležnosti. Kažnjen, dakako, nitko ne bude, a država spere odgovornost sa sebe.

Kada gledaš tu nekompetentnost i nezainteresiranost državnih službi, jednostavno te prođe volja da ikada nešto slično poduzmeš. A to su ljudi u ministarstvima, sa “znanjem i iskustvom”, zamislite koliko su onda vrijedne i osjetljive službe na domaćem terenu, počevši od Lučke uprave, Voda, Cesta, Grada Pisao sam dovoljno pa što se ikada promijenilo?

Vrijeme analiziranja je prošlo i sada samo preostaje akcija. Moćnici se ne boje moraliziranja i prodikovanja, moćnici se boji jedino gubitka moći. Besmisleno je truditi se, gubiti energiju i novac na kojekakve inicijative koje su tako malog opsega i utjecaja da ne ostavljaju trajnog i značajnog traga. Ne može udruga riješiti ozbiljne strukturalne probleme u kojima je Rab zapeo.

Nezavisna lista “Ostanak”

Nezavisna lista Ostanak je najnoviji tekmac na lokalnim izborima. Zašto ste se nazvali “Ostanak” i tko su ljudi koji će listu kruniti? Kojim “oružjem” idete na konkurenciju?

Riječ “Ostanak” sugerira da smo ljudi koji su odlučili ostati na otoku, ovdje ostvariti dobar život i boriti se protiv svih nelogičnosti i nepravdi. Naši ljudi nisu magnati, nisu “velika imena”, ne vole se naslikavati, više su ljudi od djela i rade stvari koje vjeruju, drže se po strani i pačaju se u stvari koje su im struka. Misle što kažu i kažu što misle, ne prave se ni pametni ni mutavi. Ima ih  koji su pokušali s nekim drugim ljudima i stranakam pa se razočarali. To što nemamo neka zvučna rapska imena, neki će reći da nas “veliki” ne podržavaju, ali za mene je to dobra stvar, pozitivan pokazatelj. Trebamo svježa lica. Kompletan tim, zajedno s biografijama, može se pogledati na mrežnim stranicama liste, ali još uvijek ubacujemo neke sadržaje. Nastojali smo da sve prezentiramo jednostavno, ali potpuno i jasno.

Dogovor unutar tima je da se preostalim kandidatima i listama nećemo baviti. U kampanju idemo pozitivno s naglaskom na programe i projekte, a i vidim da se ove dvije velike “ribe” dovoljno međusobno kosmaju. Naša je strategija potpuno ignoriranje njih, njihovog prepucavanja i političkog folklora. Ako ćemo ići u negativu i energiju gubiti na prepucavanja, ništa korisno nećemo učiniti. Jednostavno, zbog vlastite dobrobiti i ljudi bliskih sebi, izuzeti ćemo iz dijela političke arena u kojoj nema rukavica i isključivo se fokusirati na prezentaciju naših vrijednosti i ideja.

Prilikom sklapanja naše liste vodili smo računa da se radi o mlađim ljudima, iz realnog sektora, sa određenim setom vještina. Moram ipak reći jednu stvar – znao sam kako na Rabu imamo deficit mladih i stručnih ljudi, međutim nemogućnost pronalaska kadra i razina nezainteresiranosti me osupnula. Pa mi smo posve demografski i strukovno opustošeni!

Neke ljude nisam uspio nagovoriti na povratak na otok (čemu da se vrate), a druge da ne otiđu Većina ljudi s kojima smo razgovarali, od onih koje smatramo dobrim kandidatima za listu, daju načelnu podršku, međutim neće izravno sudjelovati u kampanji. Jasno je da mlađi ljudi preziru političke angažmane, ali da odbijenice dobijemo od osobe kome su djeca otišla s otoka jer ovdje nemaju posla, ili od ljudi s paranoidnom bojazni gubitka koncesija i kojekakvih poslova/milodara vlasti, meni je posve nerazumljivo. I neprihvatljivo.

 

Stvario se dojam da idete protiv velikih stranaka. Znači li to da koalicije ne dolaze u obzir?

Konsensus je da se u koalicije, predizborne i postizborne neće ići. Ono što je apsolutno neprihvatljivo da koaliramo s bilo kojom velikom strankom. Mislim da me, uostalom, ti ljudi dovoljno poznaju pa se neće usuditi pitati za nekakvu podršku. Nekakva logika – nemojte podržati nas nego naš program, s njihove strane, obična je demagogija jer su imali dovoljno vremena pokaziti što umiju, a programe isto ne nalazim javno objavljene. Ljude koje smatramo uzročnicima puno toga lošega ne možemo podržati, na bilo kojoj razini, iz jednostavnog razloga što se mi nismo upustili u ovu priču da bi nekome remetili planove, već ovo smatramo istinskom borbom za rapsku dušu. Mi ne želimo mijenjati samo političku krvnu sliku, već čitav sustav vrijednost na otoku, način funkcioniranja, profile kadrova na odgovornim pozicijama, ovo je praktički mesijanska reforma.

Velike ambicije za nekoga tko se prvi put laća visoke politike

Visoke politike, hah! Ova politika ponekad više podsjeća na cirkus u kojemu su mediokriteti nezasluženo dobiti čvrste i dobro plaćene stolice. To je sajam taštine, nesamokritičnosti i opijenosti moći i novcem, umišljenih veličina u sitnoj općinici. To sve treba razmrdati i srušiti ovaj kleptokratski-rodbinsko-stranački sustav. Ako ne uspijemo na ovim izborimima i doživimo politički potop – ne gubimo ništa, u jednakoj smo poziciji i dalje, na profesionalnom i privatnom planu. Jedini gubitnik je onda Rab s obzirom da će se nastaviti ova gospodarsko-demografska recesija proizlašla iz lošeg menadžmenta i odluka, naše zamisli neće biti realizirane. 

Međutim, ako izgube ove ustrojene strukture, njima se urušava čitav svijet. Njihova je egzistencija ugrožena. Od malih prema velikima gubi se sigurnost pozicija i prihoda, pa će zato ovi izbori pokazati puno toga, među ostalim, da li građani uistinu žele promjene tj. kratku neizvjesnost koja vodi u bolju budućnost ili preferiraju stabilnost kontinuitetnog propadanja kakvu im nude odslužene politike i ljudi, a koji se međusobno serviraju i pokrivaju.

 

Ali kako namjeravate takve stvari postignuti, jer ako sagledamo izbore unatrag 20 godina, na kojima su bile prisutne neke nezavisne liste, nikada nisu pobrale većinski dio biračkog tijela kako bi nesmetano mogle realizirati zacrtana obećanja. Objektivno govoreći, postoji kontinuitet jakih stranaka koje nitko zasada nije uspio prekinuti.

Živimo na istome otoku, znamo kakva je situacija i nemamo nekih iluzija. Ali ovo je moj otok. Kakav bih to čovjek bio kada mu ne bih pokušao pomoći? Sada je najbolja i jedina prilika da to učinimo. Uostalom, ponekad radis neke stvari, znajući ishod, ali jednostavno moraš pružiti dobar fajt.

Mi nemamo pedeset lojalnika koji će par dana obilaziti kuće, zivkati susjede, potkopavati oponente i obećavati brda i doline naivnim ljudima. Činjenica da se nisu nimalo potrudili za promidžbenu igru, da smo mi, bez ikakvih resursa napravili bolji PR posao i transparentnije predstavili svoju listu i program, samo dokazuje kako su oni sigurni u svoju pobjedu. Ne trebaju se ni truditi. A to je prava tragedija. Na obje strane, postoji infrastruktura poslušnika i interesnih skupina koja se gradila dva desetljeća. Ne možete to promijeniti jednim lokalnim izborima.

Ako je nešto ova inicijativa pokazala jest da sljedećeg pokušaja formiranja nezavisnih neće biti. Ne zato što će potreba za trećim putem popustiti, nego zato što jednostavno neće postojati ljudi. Preostali sposobni nastaviti će odlaziti, a ostati će samo oni koji se ne trebaju bojati za egzistenciju iz poznatih razloga. S druge strane, posve mi je nerazumljivo da će se ljudi nastaviti jadati i kidati za ostatke, dok pojedinci nezasluženo dobro žive, da im se neće suprotstaviti ili da neće biti dio neke struje koja će njihovoj djeci pokušati ostaviti mjesto dobro za život, krojeno po mjeri dobre obitelji, vrijednog radnika i poštenog čovjeka. Imate na otoku dvadeset ljudi koji su spremni sve gaziti pred sobom za vlastiti financijski interes, ne gubeći sna da li pritom upropaštavaju budućnost čitavim generacijama. To je moralni ološ koji razdire tkivo otoka, a nestala je hrabra nit u društvu da im se suprotstavi. Nisam siguran da je do toga došlo neplanski. 

“Treći put”

Izbori na nacionalnoj razini, recimo s strankom Pametno, Živim zidom, Mostom itd. pokazali su da će teško doći do stvaranja nekog “trećeg puta”. Što Vas razlikuje od svih drugih inicijativa i stranaka i zašto smatrate da ste baš vi zamjena svih njih? Na kraju krajeva, svi u politici vjeruju da su upravo oni najbolji i ispravni izbor. 

Nismo mi zamjena za njih, jer oni koji su njih birali nas neće, ali želimo zastupati onaj dio društva koji se s njima ne slaže i nije imao korektnog zastupnika. Svatko ima pravo na izbor, pa tako i oni s kojima se ne slažemo.

Nikada nismo imali dosljedne, odlučne i nepotkupljive ljude koji će ideju gurati pod svaku cijenu. Na nacionalnoj razini je također sazrijelo vrijeme pa Nezavisne liste više nisu tabu, a i ljudi su počeli sve više misliti svojom glavom. Kada ti djeca otiđu s otoka i postane jasno da ćeš stare dane provesti sam u trokatnici dok su oko tebe vidljivi samo apartmani stranaca, a tvoj život više nema veze s onom idilom kakve se prisjećaš iz djetinjstva – počneš preispitivati istinu o sebi, o svojim životnim odlukama i lojalnosti dosadašnjem sistemu. Razočarenje na osobnom planu ponuka te da razmišljaš izvan okvira svoja četiri zida, jer ti se urušava osobni sustav, pa se onda uruši i vanjski koji si dotad podržavao.

Zagovarao sam ideju da idemo na izvršnu vlast i većinu u gradskom vijeću iz jednostavnog razloga što naš program i ciljevi idu ka drastričnom restrukturiranju koje nije moguće provesti samo s par mjesta u vijeću (ne zamarajući se pitanjima imamo li šanse ili ne!). Tamo gdje se stvari znaju i mijenjaju je izvršna vlast. Ako želimo stvari dubinski skenirati i promijeniti treba mijenjati glavu. Međutim, nismo uspjeli pronaći čovjeka s adekvatnim kvalifikacijama za tako odgovornu poziciju, a nismo htjeli postaviti nekoga pošto-poto kako ne bi napravili još veću grešku i dugoročno upropastili šanse. Pristupili smo malom broju pojedinaca koji imaju životno iskustvo, reference, elekventnost, stručnost, znanje i nekompromitiranost, koji bi mogli biti idealni kandidati za gradonačelničku poziciju. Ali rekli su nam otvoreno – ja ti u tu političku močvaru, zbog svoje dobrobiti i meni dragih ljudi, ulaziti neću.

Čovjek mora znati koja su njegova stručna ograničenja. Baš zato što smo do sada imali ljude koji svoje granice nisu poznavali Grad se zatekao u lošoj situaciji. Postalo nam je jasno – iz rapskog političkog i rukovodećeg života treba maknuti neke ljude i obitelji. Treba zapravo provesti društvenu renesansu i stvoriti klimu koja će biti pogodna za rast i rad novog profila ljudi koji će svojim radom i predanosti plemenitim idejama biti u mogućnosti preporoditi otok. Naši su planovi puno dublji, razgranatiji i dugoročniji. Mi se ne želimo baviti politikom, mi želimo mijenjati ustrojene razvojne paradigme, čitav sustav vrijednosti.

Spremni smo da odradimo teži dio posla kako bi sutra bilo jednostavnije funkcionirati, a šansa bi bila predana kompetentnima, ne pogodnima, kao što je slučaj svih prethodnih godina bio. U ovoj fazi najvažnije je da se ne radi o ljudima koji će se prodati, odustati ili promijeniti stavove te zastraniti od zadanoga cilja. Vidjet ćete, kada se stvari jednom zakolutaju, teško će ih biti zaustaviti, ali moramo do toga doći. Kada probijemo led lakše ćemo prodrijeti do podrške.

Rješavanje problema

Koji su po tvome mišljenju, glavni problemi Grada Raba i kako ih namjeravate riješiti?

Svake godine na Rabu umre dvostruko više ljudi nego se rodi. Pridodajte tome iseljavanje koje je u porastu te učenike i studente koji borave izvan otoka i koji će uglavnom izvan otoka ostati. Službeni podatak iz 2011. kaže da na području Grada Raba živi 8 065 stanovnika, međutim osobno vjerujem da je taj podatak puno manji i iznosi oko 6 500, pa sada razmislite kako i koliko će ljudi živjeti na otoku za 50 godina ako se nastave ovakvi trendovi. Prvi problemi se već javljaju pa nedostaje kadra za rad u turizmu, društvenim programima i obrazovanju. Nije iseljavanje nerješiv problem, ali odlaze nam najobrazovaniji i najsposobniji koji bi sutra trebali biti nositelji razvoja. Posljedice onoga što se događa sada, osjetiti će se u bliskoj budućnosti, a neka vam u ovoj godini ode šačica kvalitetnih ljudi, odmah i snažno će se to osjetiti na društvenoj sceni.

Prilike za početak rada novih poduzetnika također nisu pogodne pa nema ni proizvodnje. Poljoprivreda i stočarstvo većini nisu zanimljivi dok ima masovnog turizma i mnoge stvari osnovnog, čak legislativnog karaktera trebaju se promijeniti kako bi postale. S druge strane Grad mora, zbog pretjeranih turističkih i građevinskih apetita osigurati i održavati komunalnu infrastrukturu mjesta kapaciteta prihvata 50 000 ljudi. Već je sada broj svih objekata nadmašio broj stalnog stanovništa. Gdje je tu održivost?!

Proturazvojan i korupcijom okrunjeni prostorni plan, na snazi je već, uz izmjene i dopune, 13 godina, a isto možemo reći za komunalni pravilnik i akcijske planove. Sva je naša razvojna, tehnička i planska dokumentacija odslužena, bazirana na zastarjelom poimanju razvoja, ali se uporno izbjegavaju njihove izmjene. Grad ima problema sa sustavom zbrinjavanja i odlaganja otpada, što tek treba izaći na vidjelo. Pa evo, upravo sam saznao da se Grad zadužio za dodatnih 13 milijuna kuna za Radnu zonu Oštro se protivimo daljnjem zaduživanju, ali ako i postoji objektivna potreba, takve se stvari ne rade mjesec dana pred izbore jer bacate potencijalnu omču oko vrata budućim administracijama.

Ovaj je intervju prekratak da bi se nabrojali i elaborirali svi problemi koji tište Rab. Problema ima, međutim ljude više zanima što se može učiniti da bude svima bolje. Grad Rab treba pronaći model razvoja usklađen sa svojim ograničenim mogućnostima i prednostima jer smo osiromašena samouprava. Očekivati razvoj nekakve industrije nije realno, a daljnje turističke investicije u smislu gradnje novih objekata nisu prihvatljvi smjer turističkog razvoja.

Nema univerzalnog rješenja i jednostavnog recepta. Stvari treba rješavati postepeno i pažljivo, u skladu sa skromnim mogućnostima i uz spremnost na puno odricanja, od strane svih. Javnim financijama upravljati onako kako upravljate i osobnim budžetom, u iniciranju projekata pripaziti da nema negativnog utjecaja na prirodu, a velike projekte bez jasne razvojne strategije izbjegavati na korist manjih komunalnih projekata s brzim efektom. Nema naznaka da će biti lako i da su pred nama laka vremena, a lažu svi oni koji tvrde suprotno.

 

Konkretnije?

Jedina mogućnost osiguranja egzistencije ljudima ovih krajeva stoga treba biti kombinacija stočarstva, poljoprivrede, ribarstva, obrtništva, trgovine i maritimnih djelatnosti sa turizmom, na održiv, međusobno isprepleten način, olakšavajući i potičući grane ovih oblika koji održivo koriste resurse. Posebnu pozornost treba posvetiti obrtnicima i malim poduzetnicima i početnicima kojima je potrebna pomoć i podrška u obavljanju ili započinjanju posla kroz sufinanciranje, pomoć pri pripremi mjera i komunalnim olakšicama. Ali prvenstveno moramo poticati poljoprivredu i stočarstvo, u raznim oblicima i opsegu, na koje će se nadovezati turizam, ugostiteljstvo i izvozna trgovina takvih proizvoda. Upravo za takve projekte, kao i općenito, trebamo povlačiti novca iz europskih fondova.

Na administrativnoj razini potezi trebaju ići u smjeru apsolutnih smanjenja javnih troškova na svim razinama. Političko volontiranje treba biti osnovna metoda rada u lokalnoj politici, a služenje na javnim pozicijama (u izvršnoj vlasti, nadzornim odborima, upravnim vijećima, gradskom vijeću i sl.) treba biti pitanje časti i osobnog zadovoljstva – ne koristoljublja! Odgovorne funkcije u društvu trebaju biti primjereno plaćene, ali u skladu s objektivnom ekonomskom situacijom, koja u slučaju Grada Raba – nije povoljna. Jednom kada iz politike izbacite novac, sav šljam koji se u nju gura iz isključivo materijalnih razloga, će nestati.

Na tragu toga, predlažemo hitno ukidanje vijećničkih naknada, naknada za rad u nadzornim odborima i upravnim vijećima, komisijama i radnim tijelima, spuštanje reprezentacije na minimum, daljnju i potpunu digitalizaciju rada javnih službi i komunikacije, reorganizaciju i novu sistematizaciju djelatnika Gradske uprave, restrukturiranje komunalnih društava, implementaciju novog modela prikupljanje i obrade otpada, “redizajn” generalnog prostornog plana te osnaživanje građevinsko-zidarskog aspekta komunalnog društva. Zadataka i prijedloga je puno više, a oni su svi detaljno elaborirani na našim internet stranicama.

Cilj je stvoriti transparentnu, malu i učinkovitu javnu upravu koja bi svoj kvalitetan rad i ideje projicirala na ostale aspekte života na otoku, a projekte realizirala u isključivom interesu javnosti i budućih generacija, u kratkom roku i uz optimalno korištenje ljudskih i financijskih sredstava.

 

Spočitavaju Vam da se kasno uključujete u političku arenu, da ste trebali početi s aktivnostima i predstavljanjem političkog programa puno ranije.

Možda će se činiti da je sve rađeno u posljednji trenutak, međutim “iza kulisa” stvari se odvijaju preko pola godine. Razgovarali smo, diskretno, bez podizanja tenzija i vike, s više od pedeset ljudi. Da se više znalo što se sprema, sigurno bi bilo više truda, s raznih strana, da nas se u ranoj fazi uništi. Ovako je sasvim dovoljno i dobro.

Svi daju podršku, međutim preziru politiku i unutra ne žele, a tko im to može zamjeriti? Pa dosadašnji sustav je funkcionirao po principu da ljudima politiku zgade, kako bi samo njihovi glasači glasali i održavali ih na vlasti. Ali svidjelo se to nekima ili ne, politika definira razvojne projekte na nekom dručju, društvene programe, prostorne planove, financiranje udruga, javnu infrastrukturu i porezna opterećenja, u čemu su svim primorani sudjelovati – i anarhistični, i apolitični, i oni dobroga srca i iskvarenoga

Namjerno nismo na sva zvona, samodopadno reklamirali listu baš kako ne bi ljudima dali lažne nade, a onda se ispostavi da jednostavno nemamo dovoljno čvrst tim ili se u kritičnoj fazi počnemo urušavati. Tajming nezavisnih lista u nekim drugim općinama je puno lošiji, za što postoje slični razlozi.

U pozadini te organizacije se svašta događalo, bolje da ne pričam, ali mogu reći da je okupljanje ekipe bilo jedan od najtežih i najdugotrajnijih procesa koje sam u životu radio Ovo okupljanje je meni otvorilo oči. Nisam mislio da su interesne sfere tako isprepletene i jake, da vlada takva bojazan i predanost prema, za mene fiktivnim ili slabim, idejama i ljudima. Da su ljudi tako letargični i indiferentni

Vremena je sasvim dovoljno za one koji žele promjene – naš program je u potpunosti javno predstavljen i može se pogledati u sat vremena na našoj stranici, do izbora je još mjesec dana, a čak ni formulari za prikupljanje potpisa nisu objavljeni. Osim toga, Eko odred Rab već pet godina istražuje, izvještava i predlaže rješenja putem društvene mreže i bloga, pa svi oni koji su pratili taj dio mogu vrlo lako zaključiti kakve smo ideje i planove utkali u program liste.

 

I dobro, kakav je sad plan za izbore koji su za svega mjesec dana. Očekujete li kakav uspjeh?

Baš je jučer DIP objavio odluku Vlade o raspisivanju lokalnih izbora i sljedeće je prikupljanje potpisa za liste predstavničkog tijela. Biti će nam dan (možda namjerno) mali vremenski period jer velike stranke praktički imaju spremne potpise, ali dobro ćemo se organizirati i ljudima pružiti dostatne informacije na koji način nas mogu podržati. Nemamo veliko članstvo, ali svaki je čovjek pažljivo probran, a i nadamo se da će nam ljudi sve više pristupati. Ne brinemo se rezultatima, što bude – biti će. Web stranice redovito dopunjavamo programom i ljudstvom, imamo glavni tim, ali uvijek tražimo kvalitetne suradnike koji bi pripomogli.

Možda mi nismo rješenje koje Rabu treba, možda će neki naći zamjerke za ljude u listi, ali znam da smo dali sve od sebe, da imamo ljude s dobrim namjerama i da je vrlo malo ljudi u rapskom političkom sistemu spremno na korake koje mi jesmo. Čak i on najzadrtiji ne mogu pobjeći od stvarnosti i tvrditi da na otoku sve štima Neke stvari treba mijenjati, a malo osvježenja na političkoj sceni ne bi škodilo.

Privatno, ništa na čekanju

Nadam se da je stvari lakše organizirati na privatnom polju. Što se događa posljednje vrijeme s tobom, sad kad si promijenio posao bacaš se i u poljoprivrednike.

Posljednje vrijeme uglavnom provodim u kajaku, radim sa Jogijem i pripremam se za sezonu. Žena je na specijalizaciji pa ovo vrijeme posvećujem “duhovnoj obnovi” baveći se poljoprivredom i stolarijom kojima se uvijek mogu vratiti. Zasadio sam s dvije kolegice vrt sa domaćim sjemenjem raznih kultura pa se veselim urodima ovo ljeto. Ali to su sve skromne površine, za opuštanje i osobne potrebe, ne ozbiljna proizvodnja. Želim da otok bude samoodrživ i zdrav, sa što manje bolesnih, umrlih ili u odlasku, tako da se nadam da će drugi mladi ići našim stopama i vratiti u funkciju zapuštenu rapsku zemlju. Zadovoljan sam pa eto, što ću drugo nego upropastiti živce ubacujući se u politiku

Istina je zapravo da ne mogu biti zadovoljan ako je toliko ljudi oko mene nezadovoljno i stalno moram slušati jadikovke. Osim toga, imam probleme s autoritetima, posebice onima koje smatram pogrešnima. Nemam (još) djecu, mlad sam, nemam kredite, nemam dosje i nemam lojalnosti prema političkim strukturama. Ako ću se baviti ikada politikom, to mora biti sada dok imam energije i neovisnosti. Nije tu samo entuzijazam posrijedi, s moje strane ima tu dobrih namjera, provokativnosti, želje za realizacijom nekih projekata koje se samo mojim istomišljenicima čine ostvarivima, ali i inata i osvetoljubivosti prema ljudima koji su mi uništili otok i ponašaju se kao da su bogomdani i nedodirljivi Jednostavno, kada se gorčina nakupi u čovjeku, moraš nešto učiniti kako bi sustav promijenio na bolje, koliko ti već dopuštaju znanje i volja. Ne bih si mogao oprostiti za koju godinu, da ne pokušam to učiniti u ovoj.