×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 746
Ispiši ovu stranicu
Srijeda, 03 Svibanj 2017 18:26

Na Trsteniku obilježena tužna 55. godišnjica najveće pomorske tragedije u novijoj povijesti otoka Raba

Napisao/la
Ocijeni sadržaj
(2 glasa/-ova)
Na Trsteniku obilježena tužna 55. godišnjica najveće pomorske tragedije u novijoj povijesti otoka Raba Foto: Ivica Hodak

Dogodilo se to prije punih 55 godina, 27. travnja 1962., rekao je to danas sudionicima komemoracije, okupljenima kod spomenika na otočiću Trsteniku, uz Borisa Dumičića jedan od organizatora ovog događanja, Josip Fafanđel. Njih dvojica su, zapravo, nastavili ono što je, sve do svoje smrti, radio rapski pomorski kapetan Tomislav Pahljina - Tomo. Nastavili su organiziranim odlascima na otočić Trstenik čuvati živom uspomenu na stradalu rapsku mladost. Tužna priča toga još tužnijeg događaja zapisana je duboko u memoriju našeg otoka, ali i grada Malog Lošinja, u kojem su tadašnji rapski srednjoškolci pohađali Pomorsku i Ekonomsku školu. Olujno more progutalo je toga dana petnaestero rapskih srednjoškolaca i vlasnika barke, a bitku s podivljalim morem dobili su tada 16-godišnji Marijan Pičuljan, koji je prvi uspio doplivati do Trstenika i ribarica koje su tamo potražile zaklon od nevremena, te 15-godišnja Marica Matić (nažalost nedavno preminula) i 17-godišnja Nataša Valovičić.

Fafanđel je u nastavku svog obraćanja prisutnima pročitao dio teksta prisjećanja jednog od preživjelih svjedoka toga događaja Marijana Pičuljana:

„Tog kobnog dana krenuli smo iz Lošinja po čistoj bonaci, prisjetio se Marijan Pičuljan. Barka, a zapravo kaić, bila je mala, ali puna svih nas koji smo što prije željeli svojim kućama, upravo za prvomajske praznike.Tiskali smo se jedni uz druge, bili smo mladi, veseli i razdragani. Kad smo krenuli, praćena bukom malog motora orila se i mladenačka pjesma. Da, upravo tako, krenuli smo s pjesmom na usnama, a završili smo ovdje u proljetnoj neveri, većina, nažalost kobno i zauvijek.“

- I dok Marijan, a i on s poteškoćama, i uspjeva nešto reći, drugi preživjeli u toj strašnoj pomorskoj nesreći Nataša Tijan, zbog grča u grlu i suza u očima, nije u mogućnosti govoriti o tim strahotama.
Ali, to je ipak – tako ljudski, kazao je Josip Fafanđel.

Prije nego se skupina od 30-ak Rabljana, pretežno je riječ o rodbini stradalih i prijateljima – s brodice „Barba Šime“ iskrcala na otočić, Nataša Tijan i Marijan Pičuljan su u more, uz tugaljive zvuke trube koju je svirao Ivan Šegota - Mile, a nešto kasnije i uz prodorne zvuke rapskog miha kojeg je svirao Anđelo Brna, bacili vijenac i karanfile u more, na mjestu na kojem se ta nesreća prije 55 godina dogodila.

Prije toga čina na brodici, i nešto kasnije pored spomenika kojeg su na otočiću Trsteniku mladim stradalnicima podigli mještani dvaju otoka, Raba i Malog Lošinja, okupljenima se uz Josipa Fafanđela obratio i Boris Dumičić, dok je Anđelo Brna, kojega na Rabu svi znaju kao vrsnog svirača na mih i slikara prepoznatljivog likovnog izraza, prisutne na komemoraciji iznenadio i kao autor stihova pjesme koju je posvetio stradaloj rapskoj mladosti te 1962. godine. Njegovo kazivanje pjesme popratio je gitarom Boris Kazija.

Brna je rekao da je svakog stradalog rapskog srednjoškolca poznavao ponaosob jer se tih godina i on nalazio na Lošinju: "Ja sam radio svoj piturski posao, a oni su se školovali. Vezano uz ovaj tužni događaj naslikao sam jednu sliku i njima u počast napisao pjesmu."

Zahvaljujući Sportsko ribolovnom društvu „Dolin“ iz Barbata i vlasnicima izletničke brodice „Barba Šime“ sudionici komemoracije su se na palubi brodice odmorili i ukusno objedovali, praćeni kliktajima galebova koji se gnijezde na Trsteniku. 

Pročitano 5330 puta

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.