Home Vijesti Vlč. Sudac: Budimo toplota u jednom vremenu u kojem se ljubav ohladila

Vlč. Sudac: Budimo toplota u jednom vremenu u kojem se ljubav ohladila

0
Vlč. Sudac: Budimo toplota u jednom vremenu u kojem se ljubav ohladila

Foto: Foto: Goran Novotny

Vrlo osebujan svećenik, vlč. Sudac plijeni poglede svojom pojavom, sav u bijelom, karizmatik, sigurnim, uvjerljivim govorom razmatra o vjeri koja oslobađa, o oproštenju koji donosi mir, pa su mnogi, sa cijelog otoka, došli poslušati i doživjeti riječi Evanđelja pretočenu u našu svakodnevicu. 

Tek kada se zamrači, počinje potraga za svjetlom. Tek tada počinju stvorovi govoriti čovjeku odakle potječu. Šuma govori: potječem od njega. I sunce kaže: On me stvorio. Dok konačno i čovjek ne shvati: živim pred tobom i vraćam se u tvoj dom! Jer život moramo cijeniti, jer život nije zafrkancija

Rab danas oglas

Voditelj odlučno i jasno govori o temelju ljudskog bića – o ljubavi, jer svatko, baš svatko želi voljeti i biti voljen. I zato danas nismo došli u ovu prepunu župnu crkvu sv. Lucije sami, već smo u mislima, u svom srcu donijeli i naše najbliže, naše drage prijatelje, jer mi smo dio njih, kao i oni dio nas. A život je borba, i to svaki dan, tražimo život i njegov napredak. Sreću i snagu, dobra i znanje, dijete, ženu, muža i obitelj, kuću i domovinu, rad i plodove života…. No jednoga dana iskrsne usred tog života kaos: Ponor koji zjapi i želi te dohvatiti i odjednom ti se život učini tako „prazan“, površan, ugrožen, ništavan.

Sve što si postigao čini ti se bez dubine, bez trajnosti, ne može zasititi glad tvoje duše. „Je li život jedno prazno ništa?“ Tako tada pitaš i počinješ slutiti Boga. On je ono što može ispuniti dubinu tvoje duše. Sva zemaljska dobra u životu samo su odsjaj vječnoga. Slutiš da se stvarna borba u životu ne vodi samo za prolazno, nego za vječnost. Jer svjetlo cijenimo tek onda, kada nastupi tama. Slično je i sa svijetlom vjere.

Oni koji znaju suosjećati veliki ljudi, jer kažu: „Ne ja – nego ti“. To su ljudi kojima oči blistaju i koji u sebi nose duboki unutarnji mir; to su ljudi iz kojih zrači mir i koji su uronjeni u svom Bogu. Takvi su ljudi za svoju okolinu baklje na kojima se drugi pale; oni su ulje u ogromnom stroju ovoga svijeta. Oni su toplota u jednom vremenu, u kojem se ljubav ohladila.

Dokle god je sreća čovjeka kao mirisni ljetni predio pun glazbe i mirisa, čovjek će jedva i pomisliti na Boga. Tek kada se zamrači, počinje potraga za svjetlom. Tek tada počinju stvorovi govoriti čovjeku odakle potječu. Šuma govori: potječem od njega. I sunce kaže: On me stvorio. Dok konačno i čovjek ne shvati: živim pred tobom i vraćam se u tvoj dom! Jer život moramo cijeniti, jer život nije zafrkancija. A danas je toliko traženi mir, osobni, obiteljski, ugrožen i kažemo da su oni koji znaju suosjećati veliki ljudi, jer kažu: „Ne ja – nego ti“. To su ljudi kojima oči blistaju i koji u sebi nose duboki unutarnji mir; to su ljudi iz kojih zrači mir i koji su uronjeni u svom Bogu. Takvi su ljudi za svoju okolinu baklje na kojima se drugi pale; oni su ulje u ogromnom stroju ovoga svijeta. Oni su toplota u jednom vremenu, u kojem se ljubav ohladila. Jer nema čovjeka koji nije kušan s malim ili velikim problemima, ali zato je sve prepuno „glumaca“, i moramo znati da svaka napast utiskuje križ u naše kreposti, u naše ljubavi. Često čujemo: „Ne sudi da ti ne bude suđeno“, a danas je najteže oprostiti samome sebi, a to je uvjet za opraštanje svima onima koji su nas na neki način povrijedili. Opraštanjem smo ponovo zadobili toliko željeni mir, slobodu misli i duše, vratili smo svoje dostojanstvo. 

Predavanje, nagovor vlč. Zlatka bio je protkan pjesmom i molitvom za žene, majke, muškarce, očeve, djecu, te branitelje za koje nam je dužnost moliti jer danas živimo u toliko željenoj domovini koju smo zadobili njihovom zaslugom.

Vlč. Zlatko Sudac objašnjava kako se ne treba ispričavati i biti lažno ponizan zbog tuđih mišljenja, odnosno razmišljanja okoline, svoje stavove, svoje prioritete ne treba mijenjati kako bi podilazili raznim pomodnim ljudskim mišljenjima. Prihvatimo priznanja i odlike koje dobijemo, i budimo ponosni na to, kao i za svoj izgled, ne ispričavajmo se, jer ne treba gušiti svoju osobnost. A i plakati je ljudski, ali i božanski, pa zar da se ispričavamo onda zbog svojih suza?

Predavanje, nagovor vlč. Zlatka bio je protkan pjesmom i molitvom za žene, majke, muškarce, očeve, djecu, te branitelje za koje nam je dužnost moliti jer danas živimo u toliko željenoj domovini koju smo zadobili njihovom zaslugom.

Župnik župe u Banjolu, domaćin vlč. Marin Hendrih pozvao je na svečano Euharistijsko klanjanje u nedjelju, drugi dan duhovne obnove, po nakani za nova duhovna zvanja u našoj Biskupiji. Te kroz ove dane tko može dati svoj prilog za naše misionare u Africi. A župski banjolski zbor predvodio je pjesmu zajedno s gospodinom Antonom Matom Antunovićem.

Ufanje, vjera i ljubav ne zauzima samo jedno mjesto u povijesti spasenja već se proteže kroz svu povijest. Kao što se u jednoj kaplji rose što visi na travki, u vedro jutro, vidi odsjaj čitavog nebeskog svoda, tako se i u te tri riječi zrcali čitav luk povijesti spasenja.

  • Napisala: Ružica Kaštelan 
  • Fotografije: Goran Novotny

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime