Vitomir Maričić (Rijeka/Rab) i Lidija Lijić (Split) zaronili na jednom od najviših jezera svijeta

Izvan vode u negativnoj temperaturi je izrazito opasno biti izložen naletima vjetra, ali u vodi me ugodno iznenadilo što zapravo i nije bilo hladno, iako je temperatura vode bila nekih 2 stupnja i jezero je imalo tanku koricu leda. Cijeli tim je odlično funkcionirao, pomogli su nam se ekspresno osušiti i ugrijati i bez tog supporta bilo bi nemoguće uopće pokušati ovako nešto. – Vitomir Maričić

– Bila sam malo skeptična oko toga kako ćemo sve izvesti s obzirom na niske temperature i vjetar, međutim kad je počela akcija, bila sam fokusirana samo na to da sve izvedem prema planu. Iznenadilo me koliko je zapravo bilo lako držati dah na toj visini, vjerojatno zbog kvalitetne aklimatizacije na kojoj smo radili zadnjih 10-ak dana, ali tome u prilog govore i neka istraživanja u kojima sam ranije sudjelovala, pa ovo zapravo potkrepljuje te teorije u praksi. Sve je djelovalo užasno ubrzano i kaotično, ali na kraju je sve ispalo kako smo planirali. Uvjerena sam da bi u boljim uvjetima rezultat mogao biti drastično bolji. – Lidija Lijić, ronilica.

 

Pristup jezeru sastoji se od nekih 6 sati hoda do visine od 4700 metara, a s obzirom da peteročlana hrvatska ekipa ne koristi usluge nosača, oprema dostupna na jezeru bila je dosta ograničena. Zbog nikakvog zaklona i ekstremnih temperatura, nemoguće je bilo postaviti kamp na samom jezeru, što je dodatno otežalo cijelu organizaciju zarona.

 

 

 

– Nezgodno je malo bilo zaroniti nakon iscrpljujućeg uspona i u skučenim vremensko tehničkim prilikama, ali u suradnji s našim timom zaključili smo daje taj pristup ipak najsigurniji. Odustali smo u zadnji čas od prvo planiranog jezera Tilicho, koje je čak 200-300 metara više, jer nam se pri dolasku u Manang pokvario terenac, te se vožnja od 12 sati pretvorila u put od 30 sati. Ovo jezero je imalo nešto naporniji pristup, ali je omogućavalo bržu eventualnu evakuaciju, stoga smo tako sve organizirali da možemo izvesti u jednom danu. Izvan vode u negativnoj temperaturi je izrazito opasno biti izložen naletima vjetra, ali u vodi me ugodno iznenadilo što zapravo i nije bilo hladno, iako je temperatura vode bila nekih 2 stupnja i jezero je imalo tanku koricu leda. Odijela Subcraft hrvatske proizvodnje koja smo koristili i ranije za zarone ispod leda pokazala su se dovoljnim. Cijeli tim je odlično funkcionirao, pomogli su nam se ekspresno osušiti i ugrijati i bez tog supporta bilo bi nemoguće uopće pokušati ovako nešto. – Vitomir Maričić, ronilac.

 

 

Promjena uobičajene taktike urodila plodom

Na ovim visinama gdje je postotak kisika u zraku gotovo 11%, teško je vratiti ionako nisku saturaciju u organizmu, pogotovo kod očekivanih ekstremnih padova koji se dešavaju za vrijeme apneje. Upravo to i hipotermija uvjetovali su prekide ranijih pokušaja sličnih rekorda. Zbog sigurnosti ronioca, manjka opreme i upitnih mogućnosti evakuacije s jezera, naši ronioci su umjesto pokušaja maksimalne apneje, išli na unaprijed zadano vrijeme od do 3:00 minute dogovoreno u suradnji s dr. Viktorom Ivanišem, inače članom ekspedicije.

– Ovo je svakako bio jedan terenski izazov gdje nismo znali što točno očekivati, jer je riječ o nesvakidašnjoj situaciji. Kod nekih ranijih pokušaja zabilježeni su kritični padovi saturacije kisika, što smo svakako htjeli izbjeći jer su sve intervencije na ovim visinama ograničene. Međutim, na kraju se ispostavilo da su naši ronioci vrhunski pripremljeni, što se vidjelo na testiranjima koja smo provodili svakodnevno, te nakon svakih 1000 metara uspona. To je zbirni rezultat sjajne fizičke i mentalne spreme obaju ronioca, kao i specifičnih priprema za ovakav poduhvat te brze adaptacije zbog višestrukih ranijih boravaka na ekstremnim visinama. Tijekom uspona praćeni su razni vitalni parametri poput saturacije kisika, pulsa u mirovanju, arterijskog krvnog tlaka, maksimalnog vršnog ekspiratornog volumena te AMS bodovne skale u svrhu promatranja individualne i skupne aklimatizacije članova ekspedicije. Gledajući širu sliku ovaj projekt je osim sa sportskog izrazito zanimljiv i sa istraživačko eksperimentalnog aspekta, te ćemo dobivene podatke po povratku u Hrvatsku analizirati. Neke vrijednosti su bile potpuno neočekivane. Očekivali smo značajan pad vrijednosti saturacije kisika neposredno nakon apneje koji se nije dogodio, a koji je opisivan u ranijim pokušajima. Što je još jedan dokaz da su naši reprezentativci u ronjenju na dah na vrhunskom nivou spreme. – Viktor Ivaniš, liječnik ekspedicije.

 

 

I Discovery Channel iskazao interes za ovaj projekt

Projekt rekordnog zarona na visini je u Nepalu prihvaćen izvanredno, lokalno stanovništvo se imalo želju uključiti i pomoći, a nekoliko agencija je uvidjelo to kao potencijalnu korist razvoj regije u budućnosti. Interes za ovaj projekt iskazali su i neki inozemni mediji, između ostalog i Discovery channel, pa će se planirani dokumentarni materijal možda i proširiti. U svakom slučaju, čini se da će se isplatiti bogati materijal koji su tijekom boravka u Himalaji snimili Šoić i Maričić, zaduženi za dokumentiranje.

– Svakako je bilo u planu da složimo neki presjek iskustava u ovoj neobičnoj i zanimljivoj regiji, a interes da materijale preuzme jedna eminentna tv kuća dodatno nas motivira. Vjerujte, na toj visini i hladnoći, svaka dodatna motivacija dobro dođe. Osim samog projekta, ovo je bila rijetka prilika da doživimo i zabilježimo svakodnevnicu naroda koji obitavaju na ovim područjima, koja su zapravo tek osamdesetih postala dostupna za posjetitelje, pa je osim neoskvrnjene prirode tu očuvana i jedna drevna tradicija i običaji, koja se, naravno, sve više isprepliće sa zapadom zahvaljujući internetu i turizmu. Nismo očekivali potpuno drugačiju fizionomiju lica kod ljudi za razliku od Nepalaca, tradicionalno prihvaćanje poliandrije ili recimo to da uzgajaju i jedu stoku. – komentira Vladimir Šoić, dokumentarist.

 

Peteročlana ekipa, Lidija Lijić i Vitomir Maričić kao ronioci, Vladimir Šoić kao snimatelj, Viktor Ivaniš kao liječnik i Marino Petretić, timski stručnjak za procjenu rizika u visokom gorju, kreće prema južnom dijelu masiva, za što će im trebati jedan dan, te zatim još jedan do glavnog grada, odakle će letjeti natrag za Hrvatsku.