Foto: Foto: Ivica Hodak
{gallery}Ugo{/gallery}
Da je imalo puno smisla ovu komemoraciju održati u prostoru Udruge rapskih samostreličara potvrdilo je i ono što je, između ostalog u svom obraćanju rekao Vladimir Dumić. Dumić je, naime, kazao da je Udruga rapskih samostreličara – uz sina Borisa i kćerku Tanju, bila njegovo treće dijete.
O Ugu Belamariću vrlo nadahnuto je nekoliko riječi rekla ravnateljica rapskog Pučkog otvorenog učilišta Katarina Ribarić. I ona je, naime, na neki način bila nasljednica Uga Belamarića, koji je dugo godina prije nje obnašao funkciju ravnatelja te ustanove i dao veliki doprinos uspjesima ove ustanove.
– Zadovoljni smo da smo poznavali Uga i cijenimo to poznanstvo i zajednički trud, zajednička poslovna i privatna druženja. To je ljepota Ugova djelovanja. Namjerno ne kažem rada, nego djelovanja u onom klasičnom grčkom smislu kada djelovanje označava „rad“ za zajednicu, za opći interes, sasvim različito od promicanja vlastitih interesa i obavljanja određenih zadataka. – naglasila je Katarina Ribarić.
O Ugu Belamariću na komemorativnom skupu nekoliko je rečenica izrekao i njegov prijatelj, inače kao i Ugo, po završenoj školi i prvim godinama rada – prosvjetni radnik, prof. Ivica Barić.
Barić se prisjetio nekih datuma iz 1994. Kada se krenulo u osnivanje Udruge Rapskih samostreličara u čemu je značajnu ulogu odigrao Ugo – posebno nakon što je Udruga osnovana, dodavši da je Ugo bio častan čovjek i da je svoj život časno živio. Ugo Belamarić je jednostavno neponovljiv, zaključio Ivica Barić.
Nedjeljko Mikelić, donedavni dugogodišnji direktor Ureda TZG – a Raba, ujedno i rapski samostreličar pročitao je nekoliko pristiglih tekstova iz zemlje i inozemstva značajnijih ljudi i udruga, koji su Uga štovali i s njim surađivali. Tako se na primjer naš poznati pjesnik i akademik Jakša Fiamengo u svom pismu zahvalio Ugu što ga je na neki način „dovukao“ na ovaj otok i tako mu omogućio da se upozna s ovim prelijepim otokom i njihovim žiteljima.
Dopis kojim izražavaju svoje štovanje pokojnom Ugu Belamariću uputili su i, s Rapskim samostreličarima zbratimljeni, članovi Federacije samostreličara Republike San Marina, kao i gradonačelnica grada San Marina, gospođa Maria Teresa Beccari, kao i dvojica velikih i osvjedočenih prijatelja Raba iz San Marina Itallo Righi i Massimo Mancini. To isto učinili su i prijatelji iz s Rabom zbratimljenog njemačkog grada Koenigsbrunna.
Na završetku komemorativnog skupa okupljenima se obratio i gradonačelnik Raba Nikola Grgurić. Rekao je, između ostalog: – Bilo bi dobro da način kojim je živio i radio Ugo Belamarić mi koji ostajemo u dobroj mjeri pokušamo kopirati. Uz to, Grgurić je naglasio da je ponosan na činjenicu što je kao gradonačelnik imao priliku surađivati s Ugom Belamarićem, dodavši kako je Ugo svima ostavio putokaz kako treba raditi i voljeti ovaj otok.
Nakon objave In Memoriama i vijesti da je u 75. godini preminuo naš UGO BELAMARIĆ i na adresu redakcije portala RAB DANAS pristiglo je niz poruka njegovih dobrih prijatelja s riječima oproštaja od našeg i njihovog Uga – izdvojili smo neke od njih:
Miljenko Domijan – Kroz barem 60 godina zajedničkog rapskog života, od dragocjenog djetinjstva i najradosnije mladosti, u tom više no dugotrajnom prijateljstvu Ugu izražavam veliko poštovanje za njegov nadasve, pregnantan rad, od učiteljevanja u uvjetima bez struje i vode u Lunu, do maestralnog vođenja Rapske fjere i Rapskih samostreličara. Unatoč svemu tome, svim svojim brojnim obvezama i angažmanima, Ugo je ostao dobar suprug i roditelj, a meni više no dragi prijatelj. Hvala mu na svemu!
Miljenko Domijan
Jakša Fiamengo – Bio je veliki covjek, bio i ostao. Bio je neodvojiv od Raba, njegove povijesti, kulture, tradicije. Spomeneš li Rab jedno od prvih imena koje se uz njega vezuje svakako je i Ugovo. Zahvalan sam mu što me na poseban način priblžio svome gradu, uvukao u njegovu ljepotu. Ostat će nam svima dugo u sjećanju. Pokoj mu vječni.
Jakša Fiamengo
Javor Novak – Vijest o smrti jednog od turističkih i kulturnih simbola Raba, Uga Belamarića vrlo me iznenadila i ražalostila. Naš Ugo bio je pojam dinamičnog i dobrog čovjeka koji je uvijek imao neku ideju što ostvariti, kako unaprijediti Rab. Ražalostilo me posebno što je njegova smrt došla tako iznenada.
U lipnju se nismo stigli naći na kavi u Palitu gdje smo se inače znali sastati. Ali, zauvijek mi zvoni njegov odgovor u ušima: “Ćemo je popit ujesen!” Nažalost, u rujnu nisam uspio doći a bilo je i ružno vrijeme. Tako našeg dragog Uga više nikad ne ću vidjeti.
Pamtim ga dakako i kao srdačnog svakoljetnog gosta na terasi mog pokojnog oca. Uvijek smo se znali smijati i polemizirati. Ugo je ocu donosio vijesti i svima bi nam razigrao dan. Bio je mojima i dobar duh, uvijek pri ruci. Sjećam se, jednom sam morao iznenada, rano u ponedjeljak, s Raba u Zagreb i vozeći od Nove rive do Varoša kod nekadašnjeg hotela Miramar vidim Ugo nosi vrećicu. Izađem iz auta i pozdravim ga, pitam kud će tako rano a on mi kaže kako je našao lijepe plavice pa ih nosi mojim starcima na Gajardu. Eto, mnogokad na Rabu, moji su bili u njegovim dobrim rukama.
S Ugom svakako završava jedno razdoblje rabskoga turizma i njegovih Samostreličara, koji su izrasli u europsku atrakciju. Od osnutka, šjor Ugo tome je dao neizbrisiv prilog.
Obitelji Belamarić, posebno supruzi Miri, u ime svih Novakovih izražavam iskrenu sućut.
Neka je našem Ugi laka rapska gruda. Počivao u miru Božjem!
Javor Novak
Tomislav Macan (predsjednik Dubrovačkih trombunjera)
Dragi prijatelji i svi članovi bratimljenog društva Rapski samostreličari, s tugom smo primili vijest da je ovaj svijet napustio vaš dugogodišnji član i predsjednik gosp. Ugo Belamarić.
Ovim putem izražavamo našu iskrenu sućut obitelji i svima vama.
Svojim vrijednim i predanim životom nas je sve zadužio i neka živi vječno u našim sjećanjima i uspomenama naših Društava.
Nek počiva u miru i laka mu hrvatska zemlja.
Srdačan pozdrav iz Dubrovnika.
Tomislav Macan – predsjednik Dubrovačkih trombunjera
Stefano Ugolini (Predsjednik Federazione Balestrieri Sammarinesi) – Dragi Ugo, hvala ti za sve što si na svoj poseban životni način prenio tvojim prijateljima balestrierima iz San Marina, hvala ti što si nam zajedno sa svojim suradnicima organizirao nezaboravne dane na tvom otoku, u kojima se uvijek iznad svega isticalo prijateljstvo između naših Udruga.
Ponekad, kada smo se međusobno natjecali u ustima nam je ostajao gorak okus pobjede zbog toplog odnosa kojeg smo imali prema tebi i prema ostalim iskrenim prijateljima.
Ponekad smo se i smijali tvom nastupu i načinu na koji si paradirao sa svojim sveprisutnim baštunom – štapom (tako ga mi zovemo), ali ga tumačim kao simbol preciznosti za tvoje Samostreličare i sve kostimirane učesnike sa Raba u trenucima gostoprimstva usmjerenog prema nama iz San Marina, a ujedno i kao poziv da se ne gubimo i da na najbolji mogući način poštujemo događanja koja ste organizirali dok nas je u svemu tom odvraćala ljepota vašeg otoka.
U tvojem ponekad strogom nastupu nisi primjećivao, ali to je bilo očito, da iz tebe izlazi jedno veliko poštovanje, dobrota i ljubav kao da smo svi tvoja djeca.
Mislim da će sve to ostati urezano u tvojim prijateljima na Rabu, a sigurno i u nama i u našem budućem odnosu.
“Mirno spavaj”. Ako tako i ne bude, gdje god se ti nalazio, lupi bez straha i što je moguće snažnije sa svojim “baštunom”, imaš na to potpuno pravo.
Sada, nakon svega što si prošao u posljednjih nekoliko godina, ostavljam te na tvom počinku, ali svaki put kad zaželiš, dođi i prisustvuj našim događanjima i nadam se da ćeš nam pokazati da si tu, tvoje počasno mjesto će ti uvijek biti na raspolaganju.
Doviđenja Ugo.
Stefano Ugolini – predsjednik Federazione Balestrieri Sammarinesi
Massimo Mancini – Beskrajno mi je žao što ne mogu prisustvovati posljednjem ispraćaju Uga i pozdraviti njegovu obitelj. Moje je srce iskreno ondje s vama, da oda počast najprije jednom velikom čovjeku, a potom jednom izvanrednom PRIJATELJU s kojim sam surađivao još od 1995, a i prije toga. Zajedno smo s velikim entuzijazmom radili na tome da prijateljstvo između San Marina i Raba i između dviju grupa samostreličara postane sve čvršće. Kada su mu bile potrebne informacije za njega, za samostreličare ili za bilo koga drugoga, zvao me je često, a ja sam se rado odazivao, a isto je tako on uvijek bio spreman odazvati se meni kada mi je trebalo nešto s Raba. Već mi fali njegov glas preko telefona. Ovako bi rekao: Massimo UGO je, i ja sam bio sretan. Među nama je uvijek postojala iskrenost i nikada osobni interesi. Samo prijateljstvo. Ovakve osobe i ovakvi prijatelji u životu se susreću samo jedan put. Kada ih izgubimo, ostaje tuga. Od sada pa nadalje mi iz San Marina imat ćemo jednog prijatelja manje. Nedostajat će mi njegov osmjeh, ponekad ironičan, ali uvijek simpatičan. Zbogom prijatelju. Zahvaljujem Bogu što sam te upoznao i pogledaj ponekad na nas. Zbogom i počivaj u miru.
Masimo Mancini
Josip Fafanđel – Ovih dana Ivo Barić ispričao mi je slijedeću anegdotu:
– Ideja o osnivanju Rapskih samostreličara bila je još u povoju, a ja sam u ono vrijeme imao kancelariju tik do ureda ondašnjeg gradonačelnika. Davora Andrića. Poslije jednog njegovog telefonskog razgovora čujem u predprostoru ureda galamu, i lupanje stolica. Provirio sam kroz vrata i čuo i vidio Davora kako mlatara rukama i baca svoju službenu torbu u zid. Vikao je: “Dosta mi je svega, puna mi je glava i samostreličara i neodgovorne suradnje, kvragu neka ide sve, pukao sam i odustajem od svega” Uto u moju kancelariju ulazi Ugo, a ja mu odmah kažem:
“Ugo, gotovo je, nema ništa od samostreličara, gradonačelnik je ljut i izgleda da odustaje od svega” Ugo je samo otovorio oči, pa je i on digao glas: “Ma kako, što, čekaj malo, što je sad..!?” Povukao me je za rukav u predsoblje gradonačelnikovog ureda, a ja mu kažem da ja ne idem unutra, pusti ga, ljut je ko ris, neće nas primiti “Dođi ovamo”, kaže mi potom Ugo i klekne na koljena pred vrata gradonačelnika sklopljenih ruku na molitvu. “Ajde, učini ovo i ti, odmah do mene”, reče mi tada. I ja sam kleknuo u isti položaj, a on je onda pokucao na vrata. Gradonačelnik je otvorio, a mi smo na koljenima ušetali u klancelariju
“Što je ovo, jeste vi ludi?”, prozborio je Davor posve iznenađen i istog je časa promijenio raspoloženje.
U samo pet minuta dogovorili smo akciju po sistemu: Davor – na čelu, Barić – olovka, Sandalić – novac, Ugo – organizacija i komunikacije. U dobrom raspoloženju popili smo po jedno piće, a Ugo je već sutradan počeo okretati telefone i uspostavljati komunikacije. Samostreličari su osnovani
I osobno sam surađivao s njim, pa samo mogu potvrditi – da, i to je Ugo. I reći – hvala čovječe i hvala prijatelju
Josip Fafanđel
Ivan Pehar – Upravitelj Zaklade Ljubo Stipišić Delmata sa sjedištem u Zadru
Gospodina Uga Belamarića upoznao sam prvi put koncem 2006.g. Tom prilikom, u ulozi izdavača, promotora i ravnatelja Gradske knjižnice Zadar upriličeno je na otoku Rabu predstavljanje novoizišle knjige “Mojih prvih 100 pjesama” od autora Ljube Stipišića Delmate. Glavni organizator promocije Delmatine knjige, večernjeg programa, uz mnoštvo animiranih klapa i posjetitelja bio je dobri duh Raba Ugo Belamarić.
To je ujedno bio moj prvi posjet otoku Rabu koji mi je uz domaćinski odnos Uga Belamarića posebno ostao u sjećanju. U to vrijeme mi je Ljubo Stipišić Delmata više puta ponavljao kako za mnoštvo njegovih radnih gostovanja Rabu ima zahvaliti posebno gospodinu Ugu Belamariću koji je
svojim domaćinskim i prijateljskim odnosom učinio sve da Delmata zavoli ne samo otok Rab već da uspostavi tako bliski odnos s Rabljanima. U takvom pozitivnom ozračju naš maestro je mogao stvarati velika djela. Ugo, kao dobri duh i vjerni pratilac Delmate bio je u svakom trenutku spreman za bilo koju pomoć. Nakon prvog gostovanja otoku Rabu moji dolasci i prijateljevanja s Ugom se umnožavaju. Dolazi 2011.g. kad nas iznenada napušta naš velikan i veliki prijatelj Raba Ljubo Stipišić Delmata. Bio je to za sve nas, njegove suradnike, kao i za Uga veliki gubitak. Ugo je prihvatio objeručke ideju da se u čast Ljube Stipišića Delmate osnuje Zaklade Delmata u svrhu proučavanja, promicanja i popularizacije njegovoga ukupnoga znanstvenoga, stručnog i umjetničkoga opusa. U ulozi dugogodišnjeg suradnika i prijatelja Delmate između ostalih i Ugo je, kao predstavnik otoka Raba, imenovan članom Uprave Zaklade Delmate. U početku osnivanja Zaklade Ugo je bi vrijedan suradnik i podupiratelj no nakon češćih zdravstvenih problema koja su ga u tome sprječavala bio je prisiljen svoje mjesto prepustiti drugom.
Ovom prilikom u ime Zaklade Delmata izražavam duboko suosjećanje s najbližim članovima obitelji pokojnoga Uga. Ujedno napominjem da će se još dugo na otoku Rabu prepoznavati Ugovi plodovi koje je nesebično za života sakupljao za Zajednicu Raba. Njegovi plodovi će ga činiti i dalje među nama živim. Čovjek koji je svoj život proživio za dobrobit Zajednice nije bio uzalud.
Dragi Ugo, dragi prijatelju Zaklade Delmata hvala ti na svemu što si učinio za života za Ljubu, a nakon njega za našu Zakladu. Neka ti bude laka zemlja.
U ime Zaklade Ljubo Stipišić Delmata, Zadar, 27. studenoga 2017.g.
Upravitelj Zaklade
mr. sc. Ivan Pehar
