Foto: Foto: Arhiva RD i Hrvoje Hodak
I krenuo je na put, plovidbu, svoju prvu, novi trajekt Četiri zvonika, kako bi se stopio sa simbolom otoka Raba, zvonicima, po kojima je dobio ime, kako bi postao rapski, domaći, od svih na otoku. Kako bi otvorio vrata prema kopnu svim otočanima, u svim vremenima, neverama, vjetrovima…
Pojavio se na obzorju, u svoj svojoj veličini pozdravljajući svaku uvalu, školj, a posebno prolazeći pored samostana naših Benediktinki, koje su u prošlosti pozdravljale brodove sa svojih prozora bijelim maramama za sretnu plovidbu i mirno more. Danas je to bio pozdrav u njihovim molitvama. U svom prolasku oko otoka iskazao je počast i pozdravljao brodskom sirenom, zastajkujući na svim mjestima u pozdrav onima koji su u povijest rapskog brodara utkali svoj rad, vještinu, domišljatost i ljubav prema moru i brodu, a danas nisu među nama.
Prošao je već faze nastanka, jer čovjek i brod – kolika li je među njima sličnost po njihovu postanku, trajanju i nestanku – oboje obilježavaju rođendane, imaju ime, državljanstvo, dokumente, odrednice identiteta, pripadnost određenom sloju, pa i osobnost. Oboje posluju, poznaju pobjede i poraze – oboje imaju život. Snaga te magične riječi – život – svakoga od njih mijesi na svoj način, i brod i čovjek životu se daju i otimlju. U tom kovitlacu katkada se udružuju kako bi se nerazumno oduprijeli životu, ali se češće udružuju da bi ga obogatile.
Koliko bi život otočana bio siromašniji bez broda! Siromašniji za mnoge avanture i mnoge sudbine, za strepnje duše i uzbuđenje srca, za povratke – dočekane i nedočekane, za blagoslove i razočaranja, za sve ono što brod izaziva kod čovjeka, kad iskuša njegove sposobnosti i sklonosti. Mami ga da iskuša sve izazove mora, da okusi slasti njegovih dubina i plićina, oporost grebena i pitomost žala, izaziva ga da zaviri u sve kutke svijeta i da se na kraju, kada je sve to iskusio, vrati tamo odakle je otplovio.
Kod porinuća brod prvi puta dodiruje more i taj je svečani čin u životu broda popraćen uzbuđenjem prisutnih u očekivanju hoće li brod krenuti. U današnjem vremenu, ceremonijalni čin porinuća obilježava se simboličnim razbijanjem boce šampanjca ili uopće vina pjenušca, o pramac broda. Brod leži na saonicama na navozu spreman za porinuće, a kuma broda prigodnim govorom daje ime brodu, zatim sjekiricom presijeca konop kojim je brod simbolično vezan za kopno. Na konopu je boca pjenušca koja se razbija o pramac, dok brod istovremeno, pod pritiskom hidraulične prese, kreće niz navoz. Razbijanje boce šampanjca o pramac broda odašilje simboličnu poruku sa željom da se poput pjenušavog vina, uz pramac broda dugo pjene valovi koje će brod za života uspješno razbijati.
I naravno, sve brazde broda u njegovu radnom vijeku imaju svoj početak i trajanje u moćnom brodskom stroju. Njegova se snaga suprotstavlja svakom nasrtaju mora.
Svojim prolaskom kao da je zagrlio cijeli otok u svim svojim raznolikostima, ujedinio sve stanovnike, skrenuo svakodnevicu otoka u razdraganost, veselje, pa i u optimizam, učinio je da svi na trenutak zastanu i osjećaju se ponosno pozdravljajući svoj brod, koji se oglašavao svojom brodskom sirenom ploveći do svoje luke.
Dolazak broda u svaku luku očekuje se nestrpljivo. U njoj će se ostvariti smisao njegova putovanja, kao i zadovoljstva posade.
I pojavio se na obzorju, u svoj svojoj veličini pozdravljajući svaku uvalu, školj, a posebno prolazeći pored samostana naših Benediktinki, koje su u prošlosti pozdravljale brodove sa svojih prozora bijelim maramama za sretnu plovidbu i mirno more. Danas je to bio pozdrav u njihovim molitvama. U svom prolasku oko otoka iskazao je počast i pozdravljao brodskom sirenom, zastajkujući na svim mjestima u pozdrav onima koji su u povijest rapskog brodara utkali svoj rad, vještinu, domišljatost i ljubav prema moru i brodu, a danas nisu među nama.
Na svakoj rivi stajali su otočani i pozdravljali trajekt Četiri zvonika, koji je prkosno, sa svojom ponosnom posadom prolazio do svoje matične luke, i time otvorio još jedna vrata do kopna povezujući brže, sigurnije, udobnije…
Svojim prolaskom kao da je zagrlio cijeli otok u svim svojim raznolikostima, ujedinio sve stanovnike, skrenuo svakodnevicu otoka u razdraganost, veselje, pa i u optimizam, učinio je da svi na trenutak zastanu i osjećaju se ponosno pozdravljajući svoj brod, koji se oglašavao svojom brodskom sirenom ploveći do svoje luke.
- Napisala: Ružica Kaštelan (Rab, 2. ožujka 2018.)
