Foto: Foto: Hrvoje Hodak
{gallery}Mala Gospa 2018{/gallery}
Marija stoji između svoga sina i nas ne kako bi nas razdvajala, već ujedinila. Obraća se Isusu kako bi nas pogledao i vidio, a nama se obraća da Njega pogledamo i vidimo. I zato se odlazi na brežuljak gdje stoluje Gospa Loparska kako bi posredovala, prihvaćala srca svih hodočasnika, putnika i „nosila“ ih svome sinu.
Predvoditelj svete euharistije, generalni vikar Krčke biskupije mons. dr. Franjo Velčić uz koncelebraciju svih svećenika Raba, u svojoj je homiliji pojašnjavao Marijinu povijesnu rečenicu: “Neka mi bude.“ A to danas gotovo graniči s ludošću.
Tko to može danas izreći? Jer danas štošta ide protiv duhovnog života, sabranosti, jer nas „ utrka života“ tjera da živimo na površini tolikih zbivanja, jedva ih prateći i nismo ih u stanju učiniti „svojima“, nego ih samo registriramo: bilo je to i to, dogodilo se, reklo se, učinilo se, i idemo dalje, ali ne i dublje, jer za to nema vremena.
A Marija je Bogu rekla – “Neka mi bude”, i to je tako iznenađujuće jednostavno. Možda je prva reakcija pitanje: „Zar samo to?“
Da, samo to, jer Marija govori DA Bogu. Dozvoljava Bogu biti Bog. On želi napuniti njezine ruke, a ona pruža svoje prazne ruke i daje ih napuniti. Daje priliku Ljubavi da živi.
I kada Marija kaže svome sinu Isusu u Kani na svadbi kako vina nemaju, Ona sama ništa ne poduzima, ali ukazuje na nevolju i predaje sve svome sinu Isusu. Na taj način pokazuje da jedino On može spasiti iz nevolje.
Marija nam daje vrlo konkretnu lekciju kako moliti. Njezine su jednostavne riječi za sva vremena model kršćanske molitve. Ona ne govori Isusu što treba učiniti. Ona samo pokazuje na nevolju i ništa drugo. Marija stoji između svoga sina i nas ne kako bi nas razdvajala, već ujedinila. Obraća se Isusu kako bi nas pogledao i vidio, a nama se obraća da Njega pogledamo i vidimo. I zato se odlazi na brežuljak gdje stoluje Gospa Loparska kako bi posredovala, prihvaćala srca svih hodočasnika, putnika i „nosila“ ih svome sinu.
I ove godine su mnogi, predvođeni vlč. Marinom Hendrihom, iz Banjola stigli planinarskim stazama do Lopara, a iz raznih mjesta na otoku Krku, već tradicionalno stižu hodočasnici jer Marija je stoljećima bila i ostala kao najveći, najljepši i najplemenitiji cvijet, kao najbolje zvanje, kao uzvišeni i izazovni primjer Bogu posvećenog života.
Na kraju je župnik Lopara vlč. Frane Brozić svima zahvalio na trudu i pomaganju kako bi ova svečanost ostala u srcima hodočasnika do naredne godine. Jer vjera ne znači osjećati, nego znati. Vjera nije jasnoća, nego spremnost. Vjera nije osjećaj, nego uvjerenje. Vjerovati znači: izručiti se. Izručiti se znači neumorno ići za Svojim pouzdanjem…
