Foto: Foto: Sanjin Badurina Piloto
I zato je mons. Mladen Mrakovčić, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Rab pozvao vlč. mr. Marinka Barbiša, rektora Svetišta Majke Božje Goričke, s otoka Krka od 6. do 9. prosinca za molitveni program, razmatranje na temu: Dođi i spasi nas, Gospodine. A sudjelovali su i vlč. Petar Kordić, te đakon Saša Malović iz Lošinja, koji je na svojoj praksi u župi Rab.
U ovom vremenu Adventa, kada je gotovo cijeli grad zasvijetlio raznobojnim lampicama vlč. Marinko Barbiš progovorio je s ambona ex katedrale, svojim jednostavnim, razumljivim riječima, svojom autentičnošću uvjeravanja, nenapadno, kao da se obraćao svakome ponaosob, objašnjavajući kako u ovom vremenu Došašća valja iskusiti i duhovno spoznanje da je naš identitet ljubav i da više bezuvjetne ljubavi pustimo u svoj život. A prema zakonu ljubavi, ona znači davanje kako bi se sva vlastita ljubav dala bez ikakvih očekivanja. Jer time drugoj osobi ne namećemo nikakve obveze uzvraćanja ljubavi ili zamjenu za nešto. No, često se poznaje samo ljubav koja postavlja uvjete: „Ljubit ću te, ako…..“, vrsta ljubavi koja ovisi o ponašanju i postignuću drugih. Poruka koju odašiljemo glasi često: “Ako ispuniš očekivanja koja sam za tebe zamislio, ja ću te ljubiti.“ Ili možda mislimo: “Ako samo tu jednu stvar kod sebe možeš promijeniti, tada će moja ljubav za tebe biti savršena.“
A vlč. Marinko, cijelo vrijeme razmatranja s osmijehom, i doživljeno govori kako se ne mora biti bezuvjetno religiozan ili na duhovnom putu kako bi se moglo spoznati koliko je naše držanje uz krivnju, i strah, koji nam pokriva vidik za spoznaju kako je naša prava stvarnost ljubav. Naši odnosi mogu samo tada biti ozdravljeni kada smo voljni napustiti strah i krivnju i sebi i samima i drugima oprostiti. U mjeri u kojoj bivamo postojaniji, u tome načela ljubavi primjenjujući u svom životu, raste u nama i svijest o jednoj moći koja je mnogo jača od nas samih. Zovemo li tu moć „izvorom“, „snagom“, „stvoriteljem“, ili „Bogom“ – to je duh ljubavi. A ljubav je besplatna, ne može se kupiti, ona je kreativna, bezuvjetna, ona je relacija „ja trebam tebe – ti mene“, ljubav je predanje do kraja Zbog toga hrabrost nije dovoljna. Potrebno je i puno strpljenja. Moramo znati da griješimo i griješit ćemo, ali i možemo uvijek iznova započeti. Znamo koji je cilj, ali do njega dolazimo postupno, trenutak za trenutkom. A budući da je idealan model osobe, osobito u teškim trenucima, može nam izgledati dalek, teoretski, moram imati nekoga u koga se mogu ugledati, a tko ga je ostvario. Ima puno osoba na putu ispred nas koje nas mogu ohrabriti, ali na poseban način imamo jedan siguran model, a to je za nas Isus, savršeni model osobe, jer je čovjek – Bog.
Govorio je polako, bez vike, dokazivanja, jer Bog nije ideja, nije razumski pojam. On je osoba, a osobu upoznajemo u osobnom susretu. I plod toga susreta je ona iskustvena spoznaja koja je iznad svih spoznaja. I za određenu simfoniju dobro znamo kako je veličanstvena, ipak je nešto sasvim drugo ako smo slušajući je do suza ganuti. Izlazili smo iz naše crkve u večer, na trgove pune blještavila, već pune božićnih ukrasa, ali vjerujući kako je ljudski život ipak divna pustolovina. Usprkos bremenu patnje i razočaranja koje katkada sa sobom nosi, život nam nudi rast u ljudskosti, slobodi i unutarnjem miru, te nam omogućuje razviti sve sposobnosti za ljubav i radost koje u sebi nosimo.
