Foto: Foto: Ružica Kaštelan / Sanjin Badurina / Hrvoje Hodak
To je naša mala škola života – postaviti si ciljeve i svome vremenu dati strukturu. Izdržati napetosti i pronaći nutarnji mir. Razviti odnose, ali i doći k sebi. Ostati otvoren i pritom u vlastitu egzistenciju pozivati lakoću i radovanje životu – svaki dan.
A kad se vratimo na put, vratimo se na točku s koje smo skrenuli, ne na onu s koje smo započeli. A to mladi znaju najbolje, a oni su vodili, uprizorili Križni put, hodajući, noseći križ, moleći od ostataka crkve sv. Ivana do Katedrale, po Gornjoj ulici staroga grada Raba.
Povorka se kretala polagano, moleći i zastajkujući pri svakoj postaji Križnog puta, pri svakom događaju Isusovog puta. Scenski i glumački mladi su nas vratili u vrijeme prije otprilike dvije tisuće godina. Bila je subota, 13. travnja, večer, a zapaljene svijeće koje smo nosili, osvjetljavale su ulicu. Molitva koju smo izgovarali vraćala se odbijena od stoljetnih kamenih kuća i kao jeka i razlijegala se ulicama grada. Jer molitvama u postajama, prvoj, drugoj, trećoj, sve do četrnaeste, poručivali su mladi da danas stojimo pred skrovitim izvorom svake radosti, snage, nade i punine smisla života. Danas nam Isus pokazuje kako možemo ostvariti puninu života, osluhnuti njegovu volju, slijediti njegov poziv, prepustiti mu da nam odredi naš zadatak, naš mali zadatak za danas i naš veliki zadatak života: „Ostvari ono što ti On pokazuje i slušaj ono što ti govori.“
To je bio uvod za proslavu nadolazećeg nedjeljnog blagdana kojeg zovemo Maslinica, Cvjetnica, Nedjelja Muke Gospodnje. U svim mjestima Raba vjernici su krenuli slaviti Muku Gospodnju noseći u rukama maslinove grančice. Ovaj blagdan nas već stoljećima podsjeća na vrlo kontradiktorna raspoloženja, kada svjetina najprije hvali, povlađuje, obožava, kliče, da bi tek nešto kasnije, doslovno u istome satu, ta ista svjetina s mržnjom osuđivala ono što je prije hvalila. Takvim ekstremnim obratima u stavovima i razmišljanjima svjedočimo i u današnje dane. No, možda običaji, možda ljepota neobičnosti nošenja maslinovih grančica, možda želja za slobodom koja nije određena nečim izvanjskim, već živi iz svoje nutrine prema van, možda sloboda od prisile vlastitih potreba i želja, možda ljubav na koju nas poziva savršeni zakon slobode, na Maslinicu ujedinjuje i spaja otok. Jer istinska ljubav ujedinjuje i liječi čineći nas cjelovitima.
Zato nam ovaj blagdan donosi potrebu razmišljanja, pred najveći kršćanski blagdan Uskrsa, jer sami sebe činimo ovisnima o sudovima i mjerilima svoje okoline. Danas nije važno pitanje kako da dobijem blagonaklonost Boga, već kako da dobijem blagonaklonost bližnjeg, da budemo u svih omiljeni. I zato je u našim rukama maslinova grančica, simbol mira kojeg nosimo svake Maslinske nedjelje, pokazujući hrabrost da budemo obični ljudi – da prihvatimo sami sebe, onakve kakvi jesmo, a to svakako spada u najteže što se od nas traži.
Nekada je postojao običaj na Cvjetnicu umiti se u proljetnom cvijeću (odatle blagdanu cvjetno ime), te simbolično krenuti u novi život s novim pomirenjima sa samim sobom, kao i izglađenim sukobima između različitih potreba i želja koje nas vuku na sve strane.
A u večernjim satima branitelji su već tradicionalno imali svoj Križni put u crkvi sv. Stjepana u Barbatu, te su, izmjenjujući se u nošenju križa, svojim molitvama poručili da Sveta povijest traje i sada, i Bog ju piše životom svakog od nas. No najvažnije je vjerovati da on piše našu knjigu života i dozvoliti mu da ju piše, jer često vidimo samo površinu, vidimo što se događa u svijetu, ali ne shvaćamo smisao.
Iz postaje u postaju nisu se družili s raznolikim stvarnostima, družili su se sve vrijeme s Bogom, jer prije nego što počnemo djelovati najprije izvidimo i prihvatimo svijet koji nam se nudi. Moramo onom što nam je prethodilo dopustiti da bude onakvo kakvo jest. Jer što je u životu važno? Može li se to uvježbati? To je naša mala škola života; postaviti si ciljeve i svome vremenu dati strukturu. Izdržati napetosti i pronaći nutarnji mir. Razviti odnose, ali i doći k sebi. Ostati otvoren i pritom u vlastitu egzistenciju pozivati lakoću i radovanje životu – svaki dan. Branitelji poručuju: „Do ljubavi malenim koracima i blagoslov Uskrsa svim na otoku.“
