Foto: RabDanas
Film koji djeluje kao lijek srcu i našoj nutrini protiv mržnje, neprihvaćanja, osude, nikoga nije ostavio ravnodušnim. Priča je to koja prati snagu oprosta, istinite ispovjesti ljudi koji su našli snagu i radost u opraštanju u mnogim zemljama (Španjolska, Meksiko, Kolumbija, Ruanda…). Najveći je dar doista dar našem srcu, dar koji gledamo suznih očiju, istinite priče u kojima se pronalazimo, propitkujemo i nalazimo izvor radosti, oružje koje sve pobjeđuje; ljubav i istinsko opraštanje.I gledatelji su rado progovorili o svom doživljaju filma kojeg su imali prigodu pogledati na našem otoku Rabu 2. veljače, zahvaljujući Pokretu za život koji je financirao njegovo prikazivanje.
Marijana Ćuk: „Svatko može reći ‘sve to znam, tako bi svi trebali’…, međutim, moram priznati da me film u više navrata potresao i izmamio suze… Iako znamo da ovakvih priča ima po cijelom svijetu, iskreno traženje oprosta kao i iskreno opraštanje zapravo su svima nama jako blizu. Poruka koju ovaj film šalje jako je lijepa i svima ostvariva, a hoćemo li prihvatiti taj dar ovisi isključivo o nama samima. Željeti živjet s Bogom i prepustit se Njemu da nas vodi i usmjerava jedini je pravi put. Tu sve počinje…“
Fra Ivica Strčić: „Prepuštanje Bogu i Njegovu vodstvu, to je ‘opasna avantura’ koja uvijek ima sretan završetak. Ali nije uvijek lako ići tamo gdje te On šalje, npr. dati i tražiti oprost, i zato je potrebno dvoje… Film je potpuno drugačiji od mnogih drugih filmova zbog snažne i pozitivne poruke koju nosi i nudi. Opraštanje je plod iskrenosti, vjere i pouzdanja da će dobro,istina i ljubav ipak na kraju pobijediti. Ipak prije toga moramo prijeći dugi put boli, sumnji, razočarenja, traženja, molitve…, a onda dolaze pjesma, radost, zagrljaj, suze.“
Katarina Lupić: „Nije lako oprostiti! Film mi je dao za razmišljati i čak sam se u nekim dijelovima našla i zapitala koliko treba vjere da nekom oprostiš? Potrebna je velika žrtva i još veća vjera“.
Adriana: „Ovaj izuzetan film pretvarajući tugu, bol i suze u smijeh, radost i sreću, pokazao nam je da je upravo oprost najveći dar.“
Renata Žentil: „Lijepo! Svakidašnji život, ali se nažalost zaboravlja na oprost. Moja preporuka bi bila ga svi pogledamo jednom tjedno kako bi nam život bio lakši uz Božju pomoć i vjeru u oprost koja bi donijela ljubav među ljudima.“
