Foto: Foto: Mare Milin
Tko je Tina danas? Otkrit će nam u ovom intervjuu.
Izolacija je i meni bila šok u početku, ali brzo sam se navikla. Zasad još nisam u depresiji, haha, odgovara mi ovakav tempo. Snimke me vesele i zabavljaju i vraćaju me u onaj prvotni stadij pjevanja radi pjevanja, uživanja.
Tina, stariji sam od Vas, no kako sam u glazbi trideset godina, živo se sjećam Vašeg prvog spota prikazanog u Dobro jutro Hrvatska. Četrnaestogodišnjakinja snažnog vokala, razigrani tinejđeri i odmah hit. Kako sada, s odmakom, gledate na svoje početke? Koliko je opterećujuće biti medijski izložen jednoj mladoj osobi u formativnim godinama?
Tina: Prije svega, hvala vam na lijepim riječima. Odrastajući, obožavala sam glazbu više od ičega i pjevanje mi je bilo dio svakodnevnice. Slušala sam svoje uzore i maštala o pjevačkoj karijeri pa sam s dvanaest godina rekla tati da me odvede u studio, iz nekog razloga sam smatrala da mi je krajnje vrijeme da počnem (haha). Vjerojatno je to bilo prerano jer sam bila mlada, jako introvertirana i kad sam se suočila sa stvarnošću scene, pritisak je bio golem. S druge strane, ponosna sam na sve što sam napravila, danas još više nego u tom trenutku.
Robert Funčić je postavio visoke kriterije u Vašoj karijeri? Prvenstveno mislim na kvalitetu tekstova i glazbe. U karijeri ste osvojili i dva Porina, a onda kao da je došlo do zasićenja svime?
Tina: Definitivno je postavio visok standard, njegove melodije i tekstovi su stara škola stvaranja glazbe, gdje je kvaliteta na prvom mjestu i svaki detalj je bitan. Satima sam bila svakodnevno u studiju, Robert, tata i ja slušali smo, analizirali, mijenjali….bilo je bitno da bude najbolje što može. Suradnja je rezultirala odličnim albumom i Porinima, no nedugo nakon toga odlučila sam da mi treba predah. Cijelo vrijeme nisam bila svjesna nagomilanog stresa.
Fotografija: Mare Milin
Osim glazbene karijere, posvetili ste se školovanju, drugim ambicijama? Sad ste zrela žena s jasnim vizijama o životu. Koji interesi su prevagnuli?
Tina: Provela sam puno vremena sama sa sobom, družeći se s prijateljima i bez nekog posebnog fokusa, očito sam pustila da me vrijeme skulira. Ali mislim da je glazba moj životni poziv, ne postoji ništa što volim više od toga.
Divno Vas je čuti dok pjevate uživo. Izolacija na mnoge djeluje depresivno. Kako izdržavate sve, te jesu li ove snimke na društvenim mrežama, kojima liječite druge svojim pjevanjem, utjecale na Vaše odluke glede glazbene karijere?
Tina: Hvala Vam. Izolacija je i meni bila šok u početku, ali brzo sam se navikla. Zasad još nisam u depresiji, haha, odgovara mi ovakav tempo. Snimke me vesele i zabavljaju i vraćaju me u onaj prvotni stadij pjevanja radi pjevanja, uživanja. Nakon izolacije namjeravam dovršiti album koji sam započela prije nekoliko godina, imam još dosta pjesama u ladici koje čekaju svoje vrijeme. Mislim da sve dođe na svoje kad treba, forsiranje te baca unatrag.
Nakon izolacije namjeravam dovršiti album koji sam započela prije nekoliko godina, imam još dosta pjesama u ladici koje čekaju svoje vrijeme. Mislim da sve dođe na svoje kad treba, forsiranje te baca unatrag.
Novonastala situacija zamrznula je cijeli svijet, no u ljudima se probudila kreativnost. Budućnost glazbe i življenje od nje nije baš ružičasta. Mnogi su se okrenuli virtuali. Ljudi su se nekako i zbližili sa svojim ”idolima”. Mnogi skladaju, pišu, izbacuju iz sebe i lijepe i tužne misli. Koliko ste Vi otvoreni u komunikaciji s fanovima na mrežama?
Tina: Da, to je lijepa strana ove situacije. Otkad se sve zatvorilo, nisam vidjela prijatelje tjednima, a ipak se osjećam povezanije s ljudima. Svi smo u istom košu, sve nas povezuje jedna tema. Počela sam se aktivnije baviti stvarima kojima prije nisam, npr. tjelovježba, klavir, meditacija prije spavanja….Vanjski podražaji te uvijek nekako „ometaju“ u stvarima koje bi trebale biti najbitnije pa nam je sad ovo idealna prilika da pogledamo unutar sebe. Nisam pretjerano aktivna na mrežama niti sam ekstrovertiran tip, ali kad objavljujem, komuniciram s ljudima najnormalnije. Ostvarila sam i neka lijepa poznanstva tim putem.
Glazbenici priželjkuju Vaš povratak. Bili ste i ostali cijenjeni kako od kantautora tako i od organizatora festivala. Imali ste brojne velike suradnje, duete, festivale?
Tina: Kad se osvrnem, puno se lijepog dogodilo u kratkom roku. Imam samo pozitivna iskustva suradnji i festivala, ali posebno sam ponosna na onu s Arsenom Dedićem jer ga smatram jednim od naših najboljih umjetnika uopće. Uvijek se rado vraćam Šibenskoj šansoni, nastupit ću i ove godine, a nakon toga ćemo vidjeti što dalje. Kvaliteta mi je na prvom mjestu.
Kažu da kad se čovjek navuče na adrenalin od nastupa da taj osjećaj nikada ne jenjava. Ljubav prema glazbi je posebna. Kakav je osjećaj u Vama kad vidite da je publika dirnuta Vašim pjesmama?
Tina: Nastup uživo i interakcija s publikom je nešto posebno. Očigledno nisam tip koji živi za aplauz (kao što Lady Gaga kaže u pjesmi), to mi je apstraktno, ali raditi ono što voliš i pritom moći dirnuti ljude je zbilja privilegija. Jednom prilikom, još u srednjoj školi, imala sam nastup za koji sam si izabrala strane pjesme, no kad sam sišla s pozornice, prišle su mi gospođa i kćer i rekle da je bilo krasno, ali su se tako nadale čuti moje vlastite pjesme. To me dirnulo i iznenadilo, nisam bila svjesna da zbilja nešto pružam ljudima na taj način. Danas daleko više uživam i dajem sebe na pozornici nego prije.
Odlično govorite engleski. Jeste li razmišljali o nekoj inozemnoj karijeri?
Tina: To je uvijek negdje u podsvijesti. Nisam se odvažila na taj korak, ali voljela bih probati.
Fotografija: Mare Milin
