Home Mozaik Draženove moto reportaže Hrvatskom | POČIVALIŠTE DUŠA VELEBITSKIH GORŠTAKA

Draženove moto reportaže Hrvatskom | POČIVALIŠTE DUŠA VELEBITSKIH GORŠTAKA

0
Draženove moto reportaže Hrvatskom | POČIVALIŠTE DUŠA VELEBITSKIH GORŠTAKA

Foto: Napisao i snimio: Dražen Kasprek

 

Priča je to o stanovnicima podvelebitskog kraja koji su stoljećima jednako živjeli. Svake godine u proljeće odlazili bi na planine vodeći stoku na ispašu. U planinama su se zadržavali do kasne jeseni, a onda prije prvog snijega vraćali su se u nizine. S obzirom da su u planinama bili privremeno, stvarali su i takve privremene nastambe, tzv. pastirske stanove.

Rab danas oglas

 

Uzimanje mire

Do sela, groblja i crkvica hodalo se satima po uskim kozjim stazama. Kada bi netko od pastira ili članova obitelji umro, trebalo ga je prenijeti do groblja. Pokojnika je na putu do groblja nosilo više osoba koje su se tijekom nošenja izmjenjivale, ali pokojnika se smjelo spustiti na tlo samo jednom da bi se odmorili. To mjesto gdje bi se zaustavili i gdje bi ga spustili na tlo, bilo je otprilike na pola puta do groblja, a nazivalo se MIRILO. Pokojnika bi se spustilo na tlo i postavio bi se po jedan kamen kod glave i jedan kod nogu kako bi se obilježilo to mjesto, odnosno “uzela bi mu se mira”.

 

 

Naknadno bi se uzglavni kamen ukrašavao uklesavanjem raznih simbola, a prostor između ta dva kamena bi se popločavao obrađenim kamenom. Ta lokacija se smatrala mjestom na kojem se pokojnik posljednji put pozdravljao sa Suncem, mjestom na kojem je duša napuštala tijelo.

 

Sama grobna mjesta na kojima bi pokojnici bili pokopani nisu se posebno obilazila i uređivala jer smatralo se da je to mjesto gdje je samo pokopano tijelo bez duše koja je ostala na mirilu.

 

Ukrašavanje uzglavnog kamenja

Velebitska mirila mogu se pronaći od područja Starigrada Paklenice pa do velebitskog područja iznad Obrovca. Ne zna se točno kako i zašto se to počelo obilježavati i tko je taj običaj donio u taj kraj, ali je zanimljivo da se na ukrašenim uzglavnim kamenima može pronaći svakakvih oznaka. Većinom se radi o uklesanim križevima, a kasnije početkom 20. st. pojavljuju se i natpisi. Međutim ima tu često potpuno nepoznatih simbola za koje je vjerojatno samo majstor klesar znao što predstavljaju.

 

 

 

Ovaj običaj zadržao se dosta dugo, čak do 50-ih godina 20. st., dakle iza 2. svjetskog rata. Slična nalazišta kao što su mirila mogu se još pronaći i u Alpama, na sjeveru Europe, ali čak i na Tibetu. Posebnost velebitskih mirila je što su te običaje jednako štovali i katolici i pravoslavci nastanjeni u velebitskim selima.

 

Ovo područje Velebita i oko njega ima vrlo burnu prošlost. Još 1000 godina pr. Kr. na tom području živjeli su Japodi i Liburni za koje se kaže da su se vjerojatno miješali s Keltima, a kasnije i s Rimljanima Nikakvo čudo nije da su se neki običaji pojavljivali i nestajali tijekom povijesti bez ikakvog logičnog objašnjenja zašto su se pojavili ili zašto su naglo nestali.

 

Mirila kod Ljubotića

Na području Starigrada Paklenice nalaze se dvije poučne staze, jedna odmah iznad Starigrada, a druga na koju se skreće iz Tribnja Kruščice. Ja sam obišao tri lokacije iznad Tribnja Kruščice, u neposrednoj blizini sela Ljubotić koje je u vrijeme nastanka mirila bilo pravo središte za stanovnike okolnih zaseoka.

 

Dan je bio pakleno vruć, a na obroncima Velebita nije bilo nigdje ni malo hlada. Ostavljao sam motor na suncu i pješačio u potrazi za mističnim „mirilima“, silazio s ceste i nepovjerljivo se kretao kroz suho grmlje, kamenjar i mirisno smilje, pazeći da ne nagazim na nekog poskoka koji se zavukao u hlad ispod kamena. Obilazio sam mirila, fotografirao ih i proučavao, ali posebno su me se dojmila mirila koja su se sastojala od nekoliko povezanih, poredanih od najvećeg do najmanjeg. Jasno su govorila da su na tom mjestu duše čitavih obitelji napustile njihova tijela Vjerojatno se radilo o kakvoj bolesti koja je pokosila cijele obitelji.

 

 

Nakon dva sata obilaženja lokacija i fotografiranja imao sam osjećaj da mi već polako i mozak kuha na tom suncu pa sam zaključio da je za sada dosta fotografija iako nisam našao mirila sa bogatijim ukrasima. Vratit ću se na jesen, ili u zimu i pri nekim normalnijim temperaturama obići sva mjesta na kojima se nalaze mirila. A vi, ako vas ova tema zanima, učinite isto, ali također u nekom drugom terminu.

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime