Home Vijesti Nek’ nas klape barem na tren vrate izvoru i svojom pjesmom zaodjenu kale Grada

Nek’ nas klape barem na tren vrate izvoru i svojom pjesmom zaodjenu kale Grada

0
Nek’ nas klape barem na tren vrate izvoru i svojom pjesmom zaodjenu kale Grada

Foto: Foto: Hrvoje Hodak

Promijenilo se to vrijeme i mladost je ušla u srednje godine, a mladi se već privikavaju na novonormalnu vrućinu. Nekad su nam bake i djedovi patili u hladu smokve kad bi bilo 28°C i čudili se kako oni Makedonci izdržavaju na 31. Danas je ”normalno” kad prijeđe 30°C. Samo što ne pališ grijanje ako je niže. Kad prijeđe 40, e, mogli bi popit jednu hladnu da se osvježimo jer je danas baš pripeklo.

 

Panta rei

Rab danas oglas

Sve teče i Sve se mijenja. Od cijena do usluga, od vremena do ljudi u potrazi za mirnim kutkom lišenim rata. Uvečer, sjednem straga kuće, hvatam hlad iščekujući večer i barem prividnu svježinu. Osluškujem susjedstvo. Mirno je kao usred zime. I stigli su gosti, i pune se kuće, no nema one ljetne cike, vriske, dječje dreke, pjesme, ćakule na balkonima. Možda je to samo tako na mom brijegu na kraju Barbata. Gosti, tiho, gotovo nečujno, odlaze u šetnju prema Barbatskoj šetnici. Mnoge su strani mediji preplašili zbog skupoće u Hrvatskoj. Neki kuhaju u apartmanima, neki su na suhoj hrani, a neki i odu u restorane. Eto, i mi smo se promijenili i na cijeni smo, valjda. Tko će ga znati.

 

Nego, sumrak na brijegu i ta tišina i mir jednostavno u meni probude primarnog pjesnika. Osluškujem zrikavce, gledam krijesnice, ignoriram komarce i molim Boga da kraj mene ne gmiže kakav gad ili zmija. Čuje se žedno blejanje ovaca, tamo, gore negdje u Kantu. Neminovno me uhvati sjeta kad smo kao mulci spuštali se s Grpa na Kaštel. U Barbatu sam samo jedno ljeto doživio živu glazbu. U hotelu. Bili su neki trubači, neki bend. Nije dugo potrajalo. Odlazili bi do restorana u Banjolu i tamo plesali, uživali, a poslije ”fajrunta”, uzeli bi svoje gitare i revali iz sveg mutirajućeg glasa misleći kako doprinosimo izvanpasionskoj ponudi zabave sve dok nas ”susedi” ne bi potjerali s terase ili bi navratila ”milicijska” patrola da nam održi predavanje o javnom redu i miru te remećenju istog.

 

Krijanca u Omišu

Bilo je to vrijeme kad je zabave bilo ili u Slovenskom odmaralištu ili u restoranu Banjol. Sad je, čini mi se, sve to mrtvo. Glazba sa zvučnika u kafićima i zagonetan mir na Barbatskom dijelu otoka. I onda se sjetim razgovora s prijateljima nekoć na verandi. Za vikend naša klapa Krijanca nastupa u Omišu, na Prvoj izbornoj večeri 56. Festivala Dalmatinskih Klapa Omiš. Nastupit će s dvije pjesme: ”Ako si ljube pošla spat” i ”Ostav’ se više mora” pod umjetničkim vodstvom maestra Svete Popovića. Imali smo ih prilike čuti na ”domaćem terenu”, a uspjehe bilježe i na gostovanjima. E, sad, razmišljam i dobro se sjećam kako su se rapske klape predstavljale po kalama Grada Raba. Bilo je to divno kako domaćim tako i stranim gostima. Nekoć je klapa Kristofor znala uvečer sjesti u Kaldanac kod našeg Pera Kaca i spontano pjevat. Ljudi je bilo krcato i guštali su u toj našoj dalmatinskoj posebnosti.

 

Pjev za dušu

Sudeći po svim nastupima koje su rapske klape imale po otoku, klapsko pjevanje nam je ravnopravno drugim, sad već profesionalnim klapama. Šteta je da se na Rabu sve svede na nekoliko zajedničkih nastupa. Kako sve klape imaju već širi repertoar pa i za jedan mali samostalni koncert, zar ne bi bilo zgodno, onako spontano, da se klape dogovore, pa u neko doba večernje šetnje, bez da su u nošnjama, odijelima, već u svakodnevnom ruhu, dođu na ribarske rive na Kaštelu, pa kod Barbatske crikve, u Banjolu, kampu Padovi, na Škveru, na šetnici negdje kod hotela u Suhoj Punti, Kamporu, Supetarskoj Drazi, Loparu. Jednu večer jedna klapa, drugu druga, treća. Kako im dođe. U svakodnevnoj vešti za svoju dušu. Oživila bi mjesta daleko od Grada, a dalo bi se svima one mediteranske topline i duše koja liječi svu tamu nakupljenu u grudima kroz dugu godinu nekog gradskog sivila. Zar ne bi?

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime