Home Vijesti Mir srca pronađen na putu po Barbatskim brežuljcima

Mir srca pronađen na putu po Barbatskim brežuljcima

0
Mir srca pronađen na putu po Barbatskim brežuljcima

Foto: Foto: Ružica Kaštelan

 

Tako su krenuli u nedjelju 15. ožujka oni koji vole prirodu, pješačenje, molitvu, od Debelićevih i Štokalovih dvora u Barbatu, putem do Košljena, brežuljka, s kojega se otvara pogled na otok Lošinj, te najviši vrh u Cresu, Osorčicu s jedne strane i otok Pag s druge strane, i sve ih okružuje prelijepi Velebit.

Rab danas oglas

I odzvanjala je molitva, pobožnost Križnog puta, putovima koji su obilježili naši preci, hodajući do svojih vinograda, polja, maslinika kako bi ih obrađivali, jer je to bio njihov život, egzistencija.

 

Predvođeni župnikom župe Barbat, vlč. Krunom Borasom, djecom koja su nosila križ, s mještanima Barbata, a bilo ih je i iz Banjola, Raba, i odzvanjala je molitva, pobožnost Križnog puta, putovima koji su obilježili naši preci, hodajući do svojih vinograda, polja, maslinika kako bi ih obrađivali, jer je to bio njihov život, egzistencija. Bio je to mukotrpan način života, pa se osjećala i zahvala ovom putu kojim se prolazilo od davnina, hodajući smo se uplitali u priču, uživljavali se, „ulazili“ u smisao i iskustvo priče. A jeka molitve, razmatranja Križnog puta stapala se s prirodom, ujedinjujući sve otoke Krčke biskupije, jer su s vrha pozdrave ptice pronose do kuda su nam pogledi dosezali.

 

Jer hod i meditacija povezuje tjelesnu kretnju s duhovnim naporom. Dok hodamo razmišljamo o onome što činimo. Razmišljamo što to, na kraju krajeva znači: put, biti na putu, biti hodočasnik, biti stranac na ovoj Zemlji, ići u susret Bogu. Što to govori o nama, o našem životu? Teologija puta može tako otvoriti novu dimenziju našeg hoda. Razmišljajući o onome što radimo dok hodamo, dolazimo do novih spoznaja i uvjerenja, jer smo svoje misli, molitve usmjerili na sve medicinske djelatnike koji ulažu velike napore u ovom vremenu, na sve bolesnike, i znanstvenike koji pokušavaju naći lijek za virus koji hara našom Zemljom, našom domovinom, za sve one koje ulažu napore kako bi se odvijao život na otoku i šire. Izmjenjivala se pjesma i molitva, izmjenjivali se mirisi kadulje, čempresa, bora, smilja, otvarali, ocrtavali su se prekrasni vidici daljina, jer život je put. A na kraju pobožnosti, molitve, uslijedio je blagoslov našega mjesta, s vrha Košljena, te čitavog otoka Raba, jer piše u molitvi: Put križa sa slugom Božjim biskupom Antunom Mahnićem, koji smo čitali dok smo išli putem, kamenjarom, jer kad uziđeš na visoku goru proširi ti se obzorje, dobiješ posve drugu, potpuniju sliku o svijetu.

Svatko ide svojim putem, korak po korak, i nosi svoj teret. Ima zaobilaznica, stranputica, vremena svakojakih, teških i lakih putova, ali kada pješačimo, na nov način doživljavamo zajedništvo, nalazimo mir srca, jer terete koji nas opterećuju puštamo u slobodu na našim postignutim visinama i naučimo osluškivati tišinu i šutke se prepustiti putovima jer vode u ostvarivanje unutarnje slobode.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime