Home Vijesti Slavlje euharistije na dan sv. Kristofora | Sve ima „svoje“ vrijeme

Slavlje euharistije na dan sv. Kristofora | Sve ima „svoje“ vrijeme

0
Slavlje euharistije na dan sv. Kristofora | Sve ima „svoje“ vrijeme

Foto: RabDanas

 

No, ne treba oplakivati vrijeme koje se umanjuje i „skuplja“. Vrijeme treba biti izvor radosti i odskočna daska prema vječnosti i beskonačnom. I čovjek uvijek počinje i počinje, i svaki novi početak može biti novi zalet, novi uspjeh.

Rab danas oglas

 

Svetac Kristofor – div među svecima, bio je jedan od najpopularnijih svetaca u srednjem vijeku. Njemu u čast gradili su kako na Istoku tako i na Zapadu brojne crkve i samostane. O njemu kažu da se želio vježbati u krepostima, zapovijedima ljubavi i nastanio se uz jednu rijeku kako bi pomagao putnicima, osobito starijima, bolesnima, koji su morali preko nje prelaziti, tako da ih je prenosio do druge strane obale rijeke. No sv. Kristofor i danas povezuje, sve stanovnike otoka Raba, jer je njihov zaštitnik, i u bivšoj rapskoj katedrali se stoljećima čuvaju njegove relikvije.

 

 

A slavlje euharistije na dan sv. Kristofora, 27. srpnja uz predvoditelja vlč. Božidara Volarića, župnika u Loparu, i uz koncelebraciju svećenika sa otoka, održalo se pridržavajući se svih mjera zaštite sudionika, a na radost mještana iz svih krajeva otoka koji su prisustvovali misnom slavlju. A predvoditelj je u svojoj homiliji, vrlo slikovito govorio o programu kršćanskog života:

– „Jedan je dječak s ocem šetao po crkvi i gledao prozore, slike na vitrajima, i pitao tatu koji su to ljudi na prozorima, a otac je odgovorio: ‘To su ti sine sveci’. A dječak je razmišljao o očevom odgovoru i rekao mu: ‘Onda su sveci ljudi kroz koje prolazi Božje sunce’. Kratko i jasno rečeno, i ta slika bi nam trebala uvijek biti pred očima kada slavimo svece jer i oni su ljudi kao mi, od rođenja do smrti, i doživjeli su i radosti i žalosti, sve što jedan život može pred njih staviti. Ali s ovim ključnim detaljem za taj život, da je njihova ljudskost bila uvijek iznova nadahnuta, prodahnuta, prosvjetljenja Božjim svjetlom, Božjom svetošću, i to je njihova veličina. Zato slavimo svece, slavimo primjer njihova života, a oni postaju i nama putokaz kako dopustiti Božjoj prisutnosti da nas nadahne, da nas osvijetli, pa da nas i – posveti. Ali treba Bogu dopustiti da nas prodahne, prosvijetli, zahvati. Treba iz dubine svoga srca, duše, sve predati i reći ponizno, skrušeno, kako nisam ništa bolji nego oni drugi, jer to sam ja kakav jesam, sa svim slabostima i nedostacima, i pomozi mi da budem jedno malo oruđe u tvojoj ruci u pisanju povijesti ovoga svijeta“

 

 

Na kraju se dekan, mons. vlč. Mladen Mrakovčić, župnik župe Rab, zahvalio svima onima koji su pomogli kako bi radosno proslavili ovaj blagdan, patrona otoka, pa i završetak srednjovjekovnog trodnevlja Fjere, a zatim je izrecitirao dio iz Himna o sv. Kristoforu.

 

Budući da je sv. Kristofor zaštitnik putnika i vozača, te se već tradicionalno na ovaj dan blagoslivljaju ključevi vozila i raznih plovila kao i njihovi vlasnici, vlč. Božidar, predvoditelj slavlja izrekao je blagoslov.

 

O kada bismo se od „ ljudi ovoga svijeta“ (sv. Kristofora) naučili cijeniti vrijeme. Svaka nam je sekunda dana da u njoj ostvarujemo rast ljubavi koju smo već dobili. Vrijeme je stvarnost, božanska stvarnost koja pogoduje svima koji još nisu – savršeni – nego takvi pokušavaju postati. A ne postati znači učiniti vremenu nepravdu, uništiti njegov smisao. Ali za onoga tko zna da treba – postati – ono što jest, vrijeme je ispunjeno vječnošću.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime