Tko su ta dva čovjeka iz ove naše priče? To su Josip Tomulić – Lero i Josip Tomulić – Jurigo i ovo su neke priče između mnogih koje izdvajam i koje smo proživjeli na zajedničkoj stazi.

 

Jurigo

Barbat, 2014. godine, Planinarsko društvo “Kamenjak” je organiziralo u barbatskom kamenom labirintu, blizu lokve Pantunja, obnovu mocira zajedno sa udrugom “Komin”. Podijelili smo se u grupe, i imao sam tom prilikom čast biti đakom prvakom u razredu kojeg je vodio Josip Tomulić – Jurigo, tada u svojoj 76-toj godini života. Radio sam uz njega cijeli dan, gledao kako s ljubavlju slaže svaki kamen, kako nas ispravlja kad nešto pogriješimo stalno nas bodreći da što više sitnijeg kamenja natrpamo u šupljine jer baš oni sitni kamenčići drže suhozid dugo “na nogama”.

 

 

I stvarno svatko od nas sitnih kamenčića drži ovu našu mociru koju zovemo društvo na svoj način na nogama, a kad se kamenčići počinju rasipati mocira padne. U njemu sam vidio čovjeka duboko vezanog uz otočku tradiciju, kamen, maslinu i smokvu, čovjeka čvrstih korijena i blage naravi uvijek spremnog na pomoć drugima. Uživali smo cijeli dan u poslu koji je fizički težak, ali nas je svih ispunio zadovoljstvom i srećom to što činimo nešto za dobrobit cijele zajednice, bez da se nešto tražilo zauzvrat. Od tog trenutka sam ga uvijek s poštovanjem zvao Učiteljem.

 

Lero

Otok Prvić, svibanj 2014. godine, izlet na najviši i najveći nenaseljeni otok na Jadranu. Jugo je puhalo kad smo krenuli brodicom iz Lopara, i na južnoj punti Prvića nam valovi nisu bili blagonakloni. Malo smo zamakli iza punte i na strmoj teško prohodnoj litici, punoj oštrog kamenja prvi je s broda skočio Josip Tomulić – Lero, spretan, pun života i uvijek spreman pružiti ruku.

 

 

Držao je provu broda i pomagao da se nekako ljudi prebace na liticu, na kopno. Uzbuđenje je u ljudima raslo, neki su se čak i preplašili surove prirode i mora koje je zapljuskivalo hridi, adrenalin je u žilama rastao, a on je mirnim glasom govorio kako se planinari moraju snaći u svakom trenutku. Svi su se iskrcali sretno i taj izlet je bio jedan od najljepših. Dok smo se polagano dizali okružila su nas polja lavande i smilja u cvatu. Čista aromaterapija. Puno smo još imali zajedničkih doživljaja, ali želim se još dotaknuti njegovog ogromnog doprinosa na obnovi Premužićeve staze tijekom 2017. i 2018. kaga je sa žarom mladića klesao i postavljao rubno kamenje na pješačkoj stazi koja će jednog dana povezati Lopar i Rab. Uvijek je bio majstor skromnosti, davao je uvijek prednost drugima.

 

Naša dva prijatelja planinara su nas nedavno u vrlo kratkom roku, jedan iza drugog, napustili. Jurigo je otišao 19. rujna 2020. godine u svojoj 82. godini života, a Lero 17. siječnja 2021. u svojoj 76. godini.

 

Hvala vam Lero i Jurigo, naša braćo planinari, za svu ljubav i dobrotu koje ste u svojim životima nesebično dijelili sa svima. Uživajte u hodu po nebeskim planinama.

 

Vaše Planinarsko društvo “Kamenjak”

 

apisao i snimio: Eros Grubišić (10. svibnja 2021.)