Home Vijesti DINKO ŠĆERBE „Po oštrici sudbine“ – negdje iza krme vremena

DINKO ŠĆERBE „Po oštrici sudbine“ – negdje iza krme vremena

0
DINKO ŠĆERBE „Po oštrici sudbine“ – negdje iza krme vremena

Foto: RabDanas

 

Nebrojena odmicanja od sigurnosti kamene luke, jutarnji odlasci na pošte razbuđeni ritmičnim tuk-tukanjem brodskoga motora, svi proživljeni ribarski manevri, avanture, zapleti, čuda i drame, nestali bi poput brazdi na površini pozlaćenog sanjivog mora, tamo negdje iza krme vremena, da ih neospornim književničkim umijećem šjor Dinko nije znao pretočiti u riječi.

Rab danas oglas

Velika je to šteta, jer doista nema mnogo autora koji su, poput Dinka Šćerba, tu arhetipsku nepredvidljivost mora, nasljeđujući iskustva vlastitih predaka, mudrih glava, ribara i pamteći tijek događanja vlastitih proživljenih morskih pogibelji i ushita – znali tako vješto pretočiti u književni narativ.

 

Knjiga „Po oštrici sudbine“ koja je napisana 2006., a otisnuta 2012. godine u nakladi samog autora, kao da još uvijek, puno desetljeće kasnije, čeka svoj pravi susret s čitateljskom publikom.

 

Skroman, nenametljiv i samozatajan kakav je, Šćerbe je u dijelu svoje posvete među ostalim zapisao: „Ova je knjižica namijenjena onome koji u njoj neće tražiti književne vrijednosti, nego će, čitajući je, proživljavati ono što sam ja doživio, a onih nekoliko nabrojenih podataka o životu i običajima u gradu i na otoku samo su moja sjećanja na izgubljene neke vrijednosti prošlih vremena“ – no upravo su Šćerbov književni izraz, estetika i jednostavan stil pisanja, ono što zadivljuje svakog sretnika koji se knjige domogao i koji ju je imao zadovoljstvo pročitati.

 

Knjiga je to koja očarava autorovim opisima neobičnih i teško zamislivih doživljaja na moru, ilustrirana decentnim vinjetama u tušu omiljenog rapskog učitelja i slikara Marijana Dragozeta, te dragocjenim fotografijama autora Miroslava Maroevića koje same za sebe pripovjedaju priču o Rabu iz prve polovice 20. stoljeća.

 

Dinko Šćerbe sa svojom suprugom Evom 

 

Na nagovor svojih najmilijih

Sačuvao je tako barba Dinko među koricama svoje knjige, ne krijući pritom rastuženost današnjicom i uništavanjem vjekovne harmonije urbanog prostora, onaj stari, nekadašnji grad, neokrznut devastacijom modernih vandala.

Kako nam je sam barba Dinko jednom kazao, knjigu je napisao po nagovoru svoje supruge Eve i djece. Naime, dojmovi i uživljavanja u njegova pripovijedanja na povremenim okupljanima obitelji s prijateljima i znancima, ostavljali su na njih popriličnog duhovnog traga pa se od svojih najmilijih dao „nagovoriti“ da piše i da im napisano ostavi u nasljeđe.

 

U tom obiteljskom krugu bezuvjetnog povjerenja, koji je sam po sebi čudesan i uzvišen, supruga Eva, Austrijanka po rođenju, od davne 1969. godine kada su se vjenčali, Dinkova je mirna luka. Upravo ona utjelovljuje svu pozitivnost njihove zajedničke plovidbe kroz život, stišavajući i najveće oluje u bonace, ali i spremno napinjući vjetrom barba Dinkova jedra uvijek kada srce vuče prema Rabu.

 

A u životnoj dionici koju je nakon vjenčanja proveo u Austriji, daleko od svoje barke, odjeka rapskih zvona i plavetnila mora koje ga nije prestajalo dozivati, barba Dinko je, radeći knjigovodstvene poslove, bio na usluzi i brojnim tadašnjim „gastarbajterima“ s područja bivše države. Pomagao im je oko ostvarivanja njihovih prava u tuđini čineći u tišini naizgled malena ljudska dobročinstvima. Ipak, čežnja za Rabom bila je prejaka pa je, uz podršku obitelji, povratak rodnome kraju bio neminovan čim se za to ukazala prilika.

 

 

Ploveći svojom barkom “Lahor” onim dijelom morskoga Edena koji mu je sudbinski darovan, šjor Dinko je spoznao i smisao putovanja kroz vlastiti život, svu njegovu neizmjernu ljepotu i bol, svu svetost i blagoslov neimanja, skromnosti, ljubavi i nade sadržane u kratkome dahu ljudskog postojanja.

Šćerbe ipak najveći dio zasluga za nastanak knjige „Po oštrici sudbine“ pripisuje svojoj barci „Lahor“ bez koje, kako kaže, ne bi ni bilo opisanih doživljaja. Ploveći njome onim dijelom morskoga Edena koji mu je sudbinski darovan, šjor Dinko je spoznao i smisao putovanja kroz vlastiti život, svu njegovu neizmjernu ljepotu i bol, svu svetost i blagoslov neimanja, skromnosti, ljubavi i nade sadržane u kratkome dahu ljudskog postojanja. Nebrojena odmicanja od sigurnosti kamene luke, jutarnji odlasci na pošte razbuđeni ritmičnim tuk-tukanjem brodskoga motora, svi proživljeni ribarski manevri, avanture, zapleti, čuda i drame, nestali bi poput brazdi na površini pozlaćenog sanjivog mora, tamo negdje iza krme vremena, da ih neospornim književničkim umijećem šjor Dinko nije znao pretočiti u riječi.

 

Moderna devastacija vjekovne harmonije

Sačuvao je tako među koricama knjige, ne krijući pritom rastuženost današnjicom i uništavanjem vjekovne harmonije urbanog prostora, onaj stari, nekadašnji grad, neokrznut devastacijom modernih vandala. Upravo tom i takvom mističnom, nestajućem Rabu, poželio je da se „jednom, u rano proljeće ili jesen, kada krpe i plastovi otkinute magle nečujno jedre među izdignutim zvonicima, pomakne, odveže i zaplovi, jer možda bi jedino tako uspio sačuvati sebe i ono što još ima, za iduće milenije, za one koji će djela i naslijeđe svojih predaka znati cijeniti, čuvati i njegovati.“

 

Foto: Margit Verderber (iz zbirke Matjaža Matka)

 

Kako bi taj njegov pisani spomenik Rabu postao dostupan i svima onima koji nisu u mogućnosti čitati klasičnu knjigu, bilo da je riječ o osobama s tetraplegijom, slijepim i slabovidnim osobama, ili pak stanarima domova za starije, prošle je godine na inicijativu autorove i obiteljske prijateljice, gospođe Ivanke (Vane) Jakić, realiziran zahtjevan projekt izdavanja zvučne knjige.

Potpuno ušavši u književnikov svijet mora, ribolova i čudesa, pisani je tekst svojim sugestivnim glasom vrhunski interpretirao naš kazališni, televizijski i filmski glumac Robert Kurbaša, a već sam rad na pripremi i produkciji zvučne knjige proširio je paletu njezine dostupnosti prema ljudima najrazličitijih profesija. Pristigle refleksije nakon prvih preslušavanja najbolje govore o snazi Šćerbovog književnog izraza.

 

Knjiga kao jedinstvena simfonija u slavu života

Slušajući audioknjigu “Po oštrici sudbine”, doista, bez ikakvog pretjerivanja mogu reći da je šjor Dinko hrvatski Hemingway, a njegova knjiga usporediva s romanom “Starac i more”…
(dr.sc. Robert Holjevac)

Dr. sc. Robert Holjevac u svojem je osvrtu na preslušavanje zvučne knjige Dinka Šćerba nazvao hrvatskim Ernestom Hemingwayem, uspoređujući njegovu knjigu s romanom “Starac i more”, te je kao povjesničar koji je radio u srednjoškolskom i visokoškolskom obrazovanju, poručio kako bi ovu knjigu obavezno trebalo uvrstiti u program lektire. Kao slijepa osoba pohvalio je izvrsnu produkciju zvučne knjige te posebno doprinos Roberta Kurbaše koji je svojom osobnošću i bojom glasa u štivo utkao posebnu ljepotu.

 

Marijan Bračić, umjetnički bravar i filozof, Šćerba je nazvao najvećim ribarom među piscima i najvećim piscem među ribarima, a prof. dr. sc. Vladimira Velički piše: „Svaka rečenica, svaka riječ, zarez, točka… bitni su i neizostavni dio teksta, napisani promišljeno. No, kad ovo pišem, pomislim – možda i nije bilo promišljeno. Možda je Netko, kao u čudima koja su opisana, bio tu dok je knjiga stvarana. Pa je onda zajedno, zbog doživljenih čuda, još jedno Čudo došlo na svijet te je ostavljeno nama u nasljeđe, u amanet, da zavolimo more, da otvorimo oči za duhovnu dimenziju koja često ostaje skrivena ili nestane u buci i žurbi današnjice.“

 

Dinko Šćerbe – mladi ribolovac 

 

Publicist, esejist i književni kritičar Zdravko Zima kratko poentira: „Ne sjećam se kada sam u nas pročitao ovakvu knjigu u kojoj je tako jednostavnim i čednim jezikom sve rečeno“, dok je prof. Ivanka (Vana) Jakić, mr. azijskih jezika i književnosti, tibetolog i logoterapeut, aludirajući na Šćerbov izbor između violine i mora, zapisala: „Piscu se samo pričinilo da je zbog vesla ostavio gudalo. Ne, on je gudalo ponio u barku i pretvorio ga u veslo. A to veslo, na našu sreću i zahvalnost, nije samo gudalo već i pero kojim je stvorio jedinstvenu simfoniju u slavu života.“

 

Isječak iz zvučne knjige “Po oštrici sudbine”, u interpretaciji Roberta Kurbaše, možete poslušati klikom na poveznicu OVDJE.

 

Laku noć Rabe, grade moj – pjesnikova himna Rabu

U dodatku knjige Šćerbe je doživljajima na moru pridodao i vlastite rukopisine notne zapise pjesama „Laku noć Rabe, grade moj“ i „Balada moru“. Naime, sredinom 60-tih godina, kada na Rabu još nije bilo organiziranog klapskog pjevanja, pokojni Fric Stojnšek, Tonči Sokolić, Erkol Zudenigo i Viktor Kaloćira te još živući Zvonko Dominis, udruženi u kvintet, pozvali su barba Dinka, koji je, osim što je pjevao, svirao gitaru i violinu, da im se pridruži pa je kvintet prerastao u Vokalni sekstet Rab.

 

Prva rapska klapa – Vokalni sekstet Rab: Viktor Kaloćira, Tonči Sokolić, Zvonko Dominis, Fric Stojnšek, Dinko Šćerbe i Erkol Zudenigo 

 

Skladba „Laku noć Rabe, grade moj“, nastala je, kazao nam je barba Dinko, na badnju večer, kada je vrativši se iz šetnje gradom, dok je majka još pripravljala fritule, uzeo gitaru u ruke, te u jednom dahu ispjevao i tekst i melodiju.

Skladba „Laku noć Rabe, grade moj“, nastala je, kazao nam je barba Dinko, na badnju večer, kada je vrativši se iz šetnje gradom, dok je majka još pripravljala fritule, uzeo gitaru u ruke, te u jednom dahu ispjevao i tekst i melodiju. Vokalni sekstet Rab snimio je nedugo zatim izvedbu klapski obrađene skladbe u studiju Radio Rijeke i ta je snimka s uvodnom gitarskom onomatopejom rapskih zvona i nenadmašnom dionicom lirskog tenora Frica Stojnšeka, stekla kultni status među Rabljanima, postavši svojevrsna himna Rabu. Druga skladba, „Balada moru“, još uvijek čeka svoju praizvedbu.

 

Davno snimljen audio zapis skladbe „Laku noć Rabe, grade moj“, dobio je 2018. godine i svoj video spot s redateljskim pečatom Sanjina Badurine Pilota. Svi čitani i pjevani dijelovi videa prevedeni su na šest svjetskih jezika, tako da je na poveznicama YouTube-a već neko vrijeme moguće pronaći varijante s engleskim, talijanskim, njemačkim i japanskim titlom, a uskoro se očekuju i objave s prijevodima na portugalski i španjolski jezik. Varijantu s japanskim prijevodom možete pogledati na poveznici OVDJE.

 

Kupite svoj primjerak knjige i zvučnog zapisa

Velika je to i sasvim originalna promocija otoka Raba širom svijeta koja je, baš kao i sve druge spomenute izdavačke aktivnosti, financirana isključivo iz budžeta obitelji Šćerbe, pa je ovo dobra prigoda da uz potencijalne sponzore, pozovemo i mogućeg nakladnika koji bi bio voljan objaviti objedinjeno izdanje knjige „Po oštrici sudbine“ s priloženom zvučnom knjigom i video spotom za skladbu „Laku noć Rabe, grade moj“. Postojeće otisnute primjerke izdanja knjige i zvučne knjige, svi oni koji žele, mogu kupiti upitom na brojeve mobitela: 092 103 0692 ili 095 904 7662.

 

Kad Amerikanci zapjevaju u slavu Rabu

Zanimljivo je spomenuti i to da je pjesmu “Laku noć Rabe, grade moj”, doduše u ponešto izmijenjenoj obradi od originalne, danas također moguće poslušati na YouTube-u i u izvedbi Klape DooWopella iz američkog grada Seattla čije članove za Hrvatsku veže isključivo ljubav prema dalmatinskoj pjesmi koju već desetljećima promoviraju na svojim koncertima diljem Amerike. Nakon njihovog prvog gostovanja na Rabu, kada su prije dvadesetak godina održali koncert u crkvi sv. Križa, šjor Dinko ih je čuo pjevati u društvu lokalnih klapa u Gradskoj loži, te im je prije njihovog odlaska uspio predati note svoje skladbe. „Laku noć Rabe, grade moj“ od tada je dio izvođačkog repertoara Klape DoWopella, a između šjor Dinka i članova ove američke klape rodilo se jedno novo i lijepo prijateljstvo. Izvedbu Klape DooWopella možete poslušati klikom na poveznicu OVDJE.

 

Hvala!

Objavom ovog teksta uz prigodne rođendanske želje, osobito one povezane sa zdravljem, htjeli smo barem simbolično barba Dinku iskazati našu iskrenu zahvalnost na svemu što je kroz život podario svima nama, svome otoku i gradu čiji je i sam neodvojivi dio.

Dragi barba Dinko neka vjetar nastavi puniti jedra vašega duha i nek’ vam rapsko sunce još dugo grije lice. 

Sa zahvalnošću i neizmjernim poštovanjem, Hrvoje Hodak i redakcija portala Rab Danas

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime