Home Vijesti Zavjet Križi virtualno okupio Rabljane po cijelome svijetu

Zavjet Križi virtualno okupio Rabljane po cijelome svijetu

0
Zavjet Križi virtualno okupio Rabljane po cijelome svijetu

Foto: Foto: Jelena Hodak

 

Simbolične procesije donijele su Gospi Rapskoj molitve i zahvale iz svih šest župa

Pratila sam procesiju i svetu misu koju je don Mladen započeo riječima „Gledam te Majko Marijo…“ Misa, pjevanje, propovijed i završne riječi na kraju, sve je bilo savršeno. Ja u New Yorku u procesiji i misi na Rabu… pa dobri moj Bože, hvala ti! 
Nada Brnić (New York – rodom iz Supetarske Drage)

Rab danas oglas

S malim brojem sudionika, ali na radost svih Rabljana, zavjetna procesija i sveta misa održane su u skladu s Odlukom Stožera civilne zaštite RH za sprječavanje širenja zaraze korona virusom. Omogućeno je to zahvaljujući posredovanju rapskog Stožera i biskupskog ordinarijata u Krku, a na inicijativu rapskog dekana i župnika mons. Mladena Mrakovčića.

 

Po četvero vjernika iz šest župa, predvođeni svojim župnicima, noseći klasjem okićen križ i stijeg zaštitnika krenuli su moleći i pjevajući. Dok im je vjetar putem raspirivao oblake i polako otkrivao zrake sunca, pred Gospu Rapsku su nosili molitve i zahvale brojnih vjernika koji su ove godine za Križima išli na drugačiji, virtualan način. Prema dojmljivim komentarima na društvenim mrežama, dadne se zaključiti kako su se u mnogim domovima naših Rabljana, ne samo na otoku već i diljem svijeta, pobožno pratili Križi. Zahvaljujući Sanjinu Badurini Pilotu to je bilo moguće u direktnom video prijenosu putem Youtube kanala putem Rab Stream TV-a, posredno na facebook stranicama Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije i Rapskog lista, te na valovima Radio Raba.

Najviše me dirnuo početak svete mise kad uz pjesmu ”Gospodin slavno uskrnu” ulazimo s Čudotvornim likom u rukama mons. Mrakovčića u Jeruzalem Uskrsnom Jaganjcu. 
Sestra Beatrica Krstačić, (rodom iz Mundanija), misionarka u Brazilu

 

Simbolične procesije su se slile u grad ustaljenim redom, a na Bobotinama su ih dočekali i priključili im se vjernici grada Raba, njih desetak. Ove je godine umjesto krčkog biskupa Ivice Petanjka, koji je duhom bio prisutan, lik Čudotvorne Gospe Rapske u procesiji iz crkve Sv. Andrije u bivšu rapsku katedralu svečano prenio mons. Mladen Mrakovčić. Položena na postolje sa bočne strane oltara ostaje na štovanje vjernicima tijekom Marijinog mjeseca svibnja, a onda se u svečanoj procesiji vraća na čuvanje našim benediktinkama.

 

 

Vazmeno otajstvo prijelaz je iz teških situacija k Gospodinu

U propovijedi je mons. Mrakovčić najprije izrazio radost zbog mogućnosti slavljenja euharistije s narodom, nakon šest tjedana, te povezao evanđeosku riječ s našim životnim situacijama. Rekao je da evanđelje proniče čitav naš život. Zaključani, zakovani, zatvoreni u svojim mislima dok hodamo ovim mučnim putovima svakodnevnice, poraza, neuspjeha, neizvjesnosti, nesigurnosti, straha i tjeskoba za budućnost, poput učenika na putu u Emaus, i mi često ne prepoznajemo Isusa Krista. On je naš gost i naš domaćin, otkriva nam se u lomljenju i dijeljenju kruha živoga, hrani nas svojom blizinom i ljubavlju. Često u životu ide s nama, a mi ga se ni ne sjetimo. On je naš suputnik i supatnik. Podijeliti kruh, biti bližnji i biti blizu, biti dobar, darovati smiješak, pozdrav, razgovor, dobrotu, služenje situacije su u kojima ga možemo prepoznati. – rekao je mons. Mrakovčić te istaknuo da je Vazmeno otajstvo prijelaz iz teških situacija, poraza, neuspjeha i nevolja k Gospodinu. Naš cilj nije završiti život bez boli, što komotnije i što ljepše, nego se vratiti Gospodinu nakon što smo ispunili svoj zadatak na zemlji. Da bi to mogli s nadom, vjerom i puno ljubavi potrebni su nam sakramenti, molitva i zagovor sveca zaštitnika i naše Gospe Rapske. Mons. Mrakovčić je na kraju pozvao prisute vjernike na združenu molitvu i zahvalnost, da ispunjavajući zavjet otaca, žrtve svih onih koji nisu mogli biti prisutni – bolesnika, starijih osoba, djece, školarca, svih naših ljudi koji su ovdje danas srcem, stave pred Isusa na oltar. 

 

 Sanjin Badurina Piloto – tijekom realizacije prijenosa mise u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu

 

Po zagovoru Gospe Rapske upućena je i molitva za zdravlje svih oboljelih od korona virusa i snagu zdravstvenim djelatnicima i svima odgovornima u domovini i svijetu, da Gospodin sve ispuni nadom u pobjedu života.

 

Na koncu misnog slavlja mon. Mrakovčić je zahvalio svima koji su se založili da se održi zavjet Križi – biskupu Ivici Petanjku, Stožeru civilne zaštite RH i grada Raba, DVD-u Rab, Policijskoj upravi Rab, svima svećenicima, križonošama i onima koji su nosili stjegove i predstavljali naše vjernike. Zahvalio je i Sanjinu Badurini Pilotu čijom zaslugom smo posredstvom moderne tehnologije svi bili povezani. Na sve prisutne i one koji su sudjelovali virtualno, pozvao je Božji blagoslov.

U nastavku vam donosimo maleni mozaik dojmova Rabljana, na otoku i diljem svijeta:

 

  • Nada Brnić (New York – rodom iz Supetarske Drage):

Gospo Rapska učini da se u nama dogodi čudo tvoje ljubavi

– Nedjelja Križi, stoljetna hodočasnička procesija Rabljana u virtualnom svijetu, live-stream, Bože čemu tolike kušnje, zar je to tvoja volja?

Vijest da će se zavjetna procesija održati sa samo četvero ljudi iz svake župe, jako me rastužila. Tko će ići, koga će izabrati, zar nije sve to malo preteško za moje drage otočane koji su stoljećima hodali za križem i molili u procesiji u znak zahvalnosti Čudotvornoj Gospi Rapskoj? I sama sam bezbroj puta bila sudionik najradosnijeg dana moga odrastanja u vremenima kad su neke mračne sile pokušavale bezuspješno spriječiti svjedočanstvo vjere u srcu i duši rapskog čovjeka. Ove godine sve je drugačije, svijet više nije ono što je bio, pa tako ni nedjelja Križeva.

New York, zadnja travanjska nedjelja, tri sata ujutro. Tmurno, kišno, tužno jutro. Plače nebo baš kao i moja duša dok se spremam u tu virtualnu, a u mojim mislima izmasakriranu procesiju Križeva.

Glas zvona katedrale donio je mali tračak radosti i rekla sam – Bože pomozi. A onda se ukazala povorka i lik Gospe Rapske u naručju župnika Mladena. Nježno i s puno ljubavi nosio je lik naše Gospe a zbor je skladno pjevao dirljivu pjesmu. Poželjela sam i sama zapjevati i utopiti svoju tugu i radost koračajući zajedno s njima kamenim ulicama moga grada. Počele su pristizati male grupice vjernika iz okolnih župa. Svaka grupa uz svoju pjesmu i molitvu, izazivale su rijeku nezaustavljivih suza. Marijo Majko, Kraljice naša čuj vapaje i molitve tvoga puka, djece tvoje i oslobodi sve nas, čitavo čovječanstvo od okrutne bolesti Covid-19. U nezaboravnoj live-stream procesiji ušli smo u katedralu.

Pratila sam procesiju i svetu misu koju je don Mladen započeo riječima „Gledam te Majko Marijo…“ Misa, pjevanje, propovijed i završne riječi na kraju, sve je bilo savršeno. Ja u New Yorku u procesiji i misi na Rabu… pa dobri moj Bože, hvala ti! I za kraj samo, narodna poslovica kaže: „Daleko od očiju, daleko od srca.“ Ne slažem se. Vihori života mogu nas odvesti daleko, ali srce ostaje tamo gdje se rodilo i odraslo, tamo gdje su ostala sjećanja i ljubav prema svetinjama što žive u nama. Dok ovo pišem držim u ruci sliku Gospe Rapske i tiho molim: „Majko budi čudotvorka i u ovo naše vrijeme, učini da se u nama dogodi čudo Tvoje ljubavi koja nas vodi k srcu Tvoga Božanskog Sina“

 

  • Ružica Kaštelan (Barbat):

Zavjetna procesija – put molitve

– Današnjem je svijetu najpotrebnija upravo molitva. Iz molitve će proizaći i obnova i iscjeljenje i duboke korijenite promjene društva za kojima tako čeznemo. Naš je svijet prilično bolestan i iscijeliti ga može samo dodir s Nebom. U nama probuditi žeđ za molitvom najkorisnija je stvar koju možemo učiniti za Crkvu našega vremena. Probuditi volju za molitvom i pomoći da ustraje na tom putu koji nije uvijek lagan, to je najveći dar koji nekome možemo pružiti. Po molitvi Bog slobodno ulazi u ljudski život, u njemu djeluje i čini čudesa svoje milosti i zato možemo reći: tko moli, ima sve. Jasno je da svi mi na području molitve nemamo ni isti poziv ni iste mogućnosti. No Bog se objavljuje svima nama, želi pokazati svoje očinsko lice i postati naše svjetlo, naše zdravlje, naša sreća, posebno danas, kada je život u svijetu u kojemu živimo postao tako težak. Naše je vrijeme – vrijeme nemira i zabrinutosti, zato su nam potrebne molitve, hodočasničke molitve, procesijske molitve, zavjetne molitve, stoljetni rapski Križi – put molitve….., jer duša čovjeka je kao duboki ponor, i uz pomoć molitve ispunit ćemo je svjetlom i tako rastjerati tamu.

Tako su mnogi danas duboko ranjeni u svom srcu od straha i razočaranja, napuštenosti i tuga. Unatoč poteškoćama i patnjama koje neizbježno susrećemo, Gospodin nam stalno nudi mogućnost rasta u zrelosti, ljubavi, slobodi: da bismo to iskusili, nemojmo sve kontrolirati u svome životu, nego budimo raspoloživi Božjim pozivima koje nam upućuje tijekom cijelog života. Pustimo da nas vodi, jer je Gospodin balzam za naše duše, i poziva nas da izađemo iz svoje zatvorenosti, da koristimo sve svoje sposobnosti vjere, nade i ljubavi, i stavlja balzam na svaku našu ranu i iscjeljuje je.

 

  • Tea Vosnik, orguljašica (Sup. Draga):

Nosila sam cijelo selo u srcu, sve znane i neznane župljane

– Moje Križevo 2020., taj dan, događaj, blagdan bio je toliko drugačiji od svih dosadašnjih. Taman kad sam se s prijateljicom i članicom župskog zbora, Lidijom dogovarala da odemo hodočastiti, kao da su “pravi“ Križi, nazvao me župnik i pitao bi li mogla… Kako ne bih, žudim za misom, za održavanjem zavjeta pradjedova, a i onako bih išla bez obzira na sve. Doznajem da možemo samo četiri župljana u procesiju (službeno). Grop u grlu jer prijateljica otpada (jesam li sebična?), ali ona je pravi prijatelj pa se ne ljuti i ne zavidi što ja idem. Kaže mi – moli za sve nas a mene duša boli jer ne mogu s vama. U meni se komešaju radost, ponos, zadovoljstvo i tisuću pitanja: kako sam to zaslužila, tko su ostalo troje, hoću li izdržati – jer je župnik rekao da treba nositi zastavu, a ja sam je nosila pred dvadesetak godina. I nije bilo lako. Kako će to izgledati, i na kraju uzbuđena odlazim spavati.

Nedjelju ujutro otac me odvezao pred crkvu. Tamo je već bila šačica ljudi i još nisam znala tko su „izabrani“. Saznajem da će Janko nositi križ a Josip (Ćoko) i Joško će se mijenjati u nošenju zastave. Moja je zadaća pjesma i molitva. Još je par ljudi došlo u nadi da će moći sa nama bar do katedrale, ali ne može. E, tu mi se drugi put stislo u grlu. Spremamo se za pokret, Joško „kampana“ na zvona i stići će nas kad obavi tu svetu dužnost. Krećemo! Križ, zastava, svećenik, zvuk zvona i pjesma: Kraljice svete krunice! Tiho, bez odjeka, pjevam sama, nošnju nemam, godinama samo „facol“. Fale mi žene u nošnjama, zborašice čija pjesma odjekuje poljem. Nedostaju mi njihovi glasovi. Čuje se cvrkut ptica i blejanje ovce u daljini. Opet mi se stišće grlo ali i dalje pjevam našoj Gospi, molim i nosim tom pjesmom cijelo selo u srcu, sve znane i neznane župljane. Na cesti tišina, iako velečasni, Josip i Joško pomažu u molitvi i litanijama, u pjesmi. Janka ne čujem. On gazi punom parom naprijed a ja po običaju jedva pratim muške korake. Nema djece, nema ćakule, nema… toliko toga nedostaje, a „kao da je sve tu – kao da je sve sa nama“.

Stižemo pred mundanijsku crkvu. Čekaju nas s osmjesima. Njihov križ, zastava, svećenik Josip i njegova domaćica. Za par minuta pridružio nam se i Lopar sa svoja četiri predstavnika. Tišina i neka čudna radost susreta. Čak je i nebo spustilo par suza dok su kroz oblake probijale dvije zrake sunca, baš poput zraka iz Srca Milosrdnog Isusa. Raspoređujemo se kao i ranijih godina i krećemo dalje ali čuje se samo jedna pjesma, samo jedna molitva krunice. Ujedinjena tri mjesta u jedno srce koje tuče za Nebo, za Mariju, za zavjete. Velečasni Frane predvodi krunicu, svi ga pratimo. Čudo Božje. Inače se miješaju tri pjesme, tri molitve puka. U Palitu nam se pridružuju Kamporci. Njihove dvije pjevačice grleno pjevaju litanije a mi završavamo molitvu i pridružujemo se njima. One predvode, mi ponavljamo. Pred školom nam se pridružuju Banjol i Barbat, sve po pet ljudi. Završavaju svoje pjesme i pridružuju se i oni litanijama. Bože i Marijo vidite li, po prvi put doživljavam ovo: Svi u jedan glas. Cijeli je otok ujedinjen u molitvi da se zaustavi zlo korone kao što je zaustavljena kuga pred toliko stoljeća. Prolazimo pored slike Čudotvorne Gospe Rapske. Kroz ulicu opet jednoglasna i složna pjesma Čuj nas Majko i Zdravo Djevo, a u moje misli dolaze riječi moje pokojne bake da je važna samo vjera u Boga i hrvatska sloga.

Pred crkvom nas dočekuje vatrogasna straža , nekoliko hodočasnika sa propisanim razmakom i moja prijateljica. Kad sam je ugledala zamrla mi je pjesma, nisam više mogla pjevati. Ulazim u crkvu, a ovi ljudi ostaju vani – emocionalni krah u meni. U crkvi nas raspoređuju jednu po jednu osobu u klupu, lijevo – desno u cik-cak liniji. Stiže i naša Gospa na svoje postolje. Brišem suze i mislim: Majčice naša, pa ja imam mjesto za sjesti. Ovo mi se nikada nije desilo. Najčešće uhvatim mjesta sa strane, iza oltara, kraj bočnih vrata, jer dok bi ulazili u crkvu sa procesijom, ona bi već bila puna vjernika i bez klupa. Sad su tu i klupe i praznina, i mi, nas tridesetak, ali i kamera koja će prenositi mom otoku zavjetnu misu. Konačno prava misa za mene, a ne elektronska. Istovremeno to je divan, užasan, prekrasan, grozan osjećaj. Bujica svega, komešanje u srcu i duši. I svećenike raspoređuju s razmakom. Treba se koncentrirati, smiriti, sabrati… Ovo je privilegij, Tvoj dar i milost Gospodine. Zahvalna sam na tome, jako zahvalna. Sveta misa započinje i traje i završava – posebna, darovana, izmoljena. Pozdravljam Gospu nakon primljenog blagoslova za sve župljane i cijeli otok i odlazim kući. Nema gužve, nema susreta s ljudima, kava u kafićima, „sočiva“, smijeha. Sve je pusto, samo su srca puna. Zavjet Križi je održan Majko, ali ne ponovilo se nikada ovako!!!

 

 

  • Lela Vidas:

Križevo – hodočašće smisla i spasenja

– Križevo je. Zavjetni blagdan otoka Raba. Blagdan koji otoku otvara srce i oplemenjuje duhovno siromaštvo naših života. Križi…Hodočašće uzvišenog i prizemnog u slavu naše prošlosti k neupitnoj Istini.

Danas kad obilježavamo blagdan simboličnim hodočašćem,ne možemo se ne prisjetiti onih prošlih “Križeva” ,raspjevanih kolona vjernika,mnoštva zastava i stjegova,prekrasne narodne nošnje žena i djevojka, radosnog ozračja,divnih marijanskih pjesama,napjeva,zvona s katedrale… Danas su mnoge vjerničke duše vapile za trenutkom ovog jedinstvenog zajedništva,za sakramentalnim susretom s Kristom koji se ne mjeri ni brojem ni vremenom,već zajedništvom ljubavi u Bogu. Danas su mnogi u sebi prepoznali svijest i zrelost,ne onu koja dolazi od zakona već onu uzvišenu u Gospodinu. Nisu dopustili da im se ogoli ružna misao i sebičnost,jer svi smo ista braća i sestre u gorkom okusu života koje nam nameće sadašnja situacija. Ali su dopustili kušnji da ih duhovno ojača u ljudskoj krhkosti. Prepoznali su znak koji se zove Isus Krist u ovom vremenu i osobnom životu.

Dali su Božjoj Riječi počasno mjesto u svojim domovima, veličali je u svojim srcima. Imali su snage u duhu slaviti zavjetni blagdan još dublje i znakovitije,zahvalno i iskreno. Dijeliti u duhu na jedinstven i poseban način zajedništvo sa braćom i sestrama i duhovnim pastirima koji su bili naš hod i naš glas. Hod za smislom… spasenjem. Hod po tragovima naših predaka… Naš hod k Bogu,dolazak Gospodinu… Koraci po kamenu, prašnjavom putu, zemlji… Koraci naše nade i vjere. Prinosi zahvale i prošnje Gospi svakog vjernika, svake župe, cijelog otoka. Nije li i to Božji zahvat u nama? Blagoslov? Čudotvorno djelo naše Gospe? Njena milost, njen odgovor na naše molbe. Zahvati koji čiste naše nutrine i povijaju ranjenosti. Podižu od prignutosti i beznađa. Liječe virus egoizma. Zahvat koji je probudio neizmjeran dar spoznaje da na našim putevima uvijek stoji Majka tješiteljica,Bog utjehe,Bog milosrđa. Do te mjere smo uzljubljeni i pomilovani! LJubav zamjenjuje sve zakone i ispunja ih,a svi zakoni ne mogu zamijeniti ljubav. O kako je potrebno prosuđivati s gledišta vjere,a ne s gledišta uma! Potrebno je zahvaliti Bogu za svu radost i iskustvo ovog dana.

 

  • Krešmir Butković (Zagreb):

Ne tražite čuda, svjedočite ih vjerom

– Minula je procesija za Križima. Gledam fotografije s portala RabDanas, pa snimku Sanjina Badurine – Pilota. Usprkos svemu, tu smo. Održala se tradicija. Ujedinjeni hod šest rapskih župa. Koračamo svak’ za svojim stijegom, svak’ za svojim križem u Duhu, u ufanju, u vjeri.

Iako u Zagrebu, srce je na ljubljenom Otoku, a sada, kao nikad prije, vjera je više od utjehe i nade, vjera je lijek. Procesija pjeva „ Rajsku Djevu, Kraljicu Hrvata“. Čudotvorna slika Gospe Rapske utkala je mir u sve nas. Razmišljam o Papi Franji i Njegovoj molitvi na pustom Trgu sv. Petra. I molili smo za čudo te večeri dok se nevidljiva koprena pošasti spuštala na cijeli svijet. I čudo se dogodilo. Mnogi od nas ga ne vide, no ono je vratilo osjećaj pripadnosti obitelji povezavši nas još snažnije i još iskrenije prema Njemu koji je otkupio sve naše grijehe. Kao što Križi povezuju rapske župe i sve vjernike pod jedan Križ, kao što je Gospa čudotvorna svakom tko ju iskreno moli i ljubi u srcu, tako i mi, daleko, a na Otoku, živo vidimo i osjećamo snagu vjere što uzdignute glave noseći Križe slavi ime Gospodinovo. Ime koje nas ujedinjuje i prepoznaje po upisanom znaku križa na čelu.

Zahvalni Gospi Rapskoj, zagovornici našoj predajemo svoje strahove, boli, svjetovne slabosti, oslobađajući se tereta koji nas prigiba i guši. Križi, višestoljetna tradicija, u ovom posebnom vremenu izolacije i strepnje podsjeća nas da smo mi taj hram Božji kojeg čistimo i pripremamo za primitak Njegova utjelovljenja u euharistijskom slavlju. A kao hram, On je prisutan u nama, kao što je Djevica Marija uvijek uz nas dok molimo krunicu. Prisjećam se i naših benediktinki iz samostana sv. Andrije što bdiju, mole za sve nas, čuvarice čudotvorne slike. Zahvalni kako njima tako i svim dušama što su se povezale u ovoj najvećoj kušnji do sada. Na kraju, ne tražite čuda, svjedočite ih vjerom. Gospa je uvijek kraj i uz nas.

 

  • Sestra Beatrica Krstačić, (rodom iz Mundanija), misionarka u Brazilu:

Mir Uskrslog!

– Veoma sam se obradovala s mogućnošću da mogu uživo slušati i pratiti KRIŽI, naš Rapski Zavjet koji je nama Rabljanima duboko u duši zasađen. (Hvala na linku, sada ću češće pogledati ono što nam bude pruženo.) Ima već više od 56 godina da nisam sudjelovala na tom putu koji mi je bio tako drag od samog djetinjstva. Slušajući melos mješanih glasova, osjećala sam da nosi u sebi povorke stoljeća koje su vapile Bogu za izbavljenje od zala.

U tom laganom hodu male skupine muževa i žena, činilo mi se da gledam odabrani narod koji korača polako, ali sigurno sa svojim “Mojsijima” kroz pustinju novoga zla, a time i nove nade, nove svijesti, vođeni svi zajedno od samoga Boga, Isusovim Križem i Njegovom i našom Majkom Marijom, zagovornicom i nadom našom. “Budi hvaljeno u sve vrime“ sveto Ime Boga u svecima koji nastavljaju put s nama. Najviše me dirnuo početak svete mise kad uz pjesmu ”Gospodin slavno uskrnu” ulazimo s Čudotvornim likom u rukama mons. Mrakovčića u Jeruzalem Uskrsnom Jaganjcu. Sve je tako dirljivo i ostavlja dojam da ovom svetom misom postajemo svjesniji koliko je Bog prisutan na našem putu, u našim trpećim udovima – u obiteljima, u društvu, u Crkvi i u nama samima.

Uskrski Isus će nas i dalje hrabriti, podržavati i voditi, ugrijavati naša srca kad u borbama života postaju hladnija. Ostani s nama Gospodine, jer nam je potrebno Tvoje svijetlo i Tvoja snaga koja nas podržava. Spašava nas samo Tvoja prisutnost. U Tebi ćemo kročit i dalje putem vjere i ljubavi s našom braćom i sestrama na putu života.

 

Slavica Hercigonja (rodom iz Mundanija), Port Saint Lucie, Florida:

Bila sam prisutna dušom i srcem

Oduševilo me da mogu gledati direktan prijenos naših rapskih Križi. Bilo je suza radosnica za mojim rodnim Rabom. Procesija našim gradom je bila veličanstvena. Lijepo je bilo gledati našu narodnu nošnju i čuti molitve i pjesme Majci Božjoj do crkve.

Misno slavlje, pjevanje i „predika“, sve je bilo savršeno. Jednom riječju, uživala sam jer sam bila na mojem otoku s mojim dragim Rabljanima prisutna dušom i srcem.

Jako bi voljela kad bi se nastavilo s prijenosima događaja, da nam bar malo, nama koji smo daleko, približe moje rodno mjesto. Topli zagrljaj i puno srdačnih pozdrava svima!

 

Darka Leben (rodom iz Kampora), Trbovlje:

Križi su me sjetili mladosti i mojih dragih Rabljana

Živim i radim u Sloveniji. Pratim Rab i moje drage Rabljane putem interneta a rapski Križi su me vratili u moju mladost. Podsjetili su me kad sam još kao mala djevojčica s mojoj pokojnom „babom“ išla u procesiji za Križima u grad. Sjećam se kako se pjevalo i zahvaljivalo Bogu. Nosile su se „bandere“ i cijeli put se molilo. To su za mene bila nezaboravna vremena.

Uvijek sam bila znatiželja. Sjećam se kako mi je „baba“ pričala: „Prije mnogo godina je zavladala na Rabu kuga. Tada su se ljudi zavjetovali, da ako prestane, da će ići zadnju nedjelju u aprilu put Križa. Zato se i danas časti taj dan.“

Križi su me sjetili svih vas koje poznam, dragi moji Rabljani. Volim vas puno jer dio mog srca ostao je zauvijek kod vas.

 

Autor: Brankica Pahljina (Izvor: Kvarnerski vez)

 

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime