Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: VESLA MORE

Rapski kantunić Josa Fafanđela: VESLA MORE

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: VESLA MORE

Foto: Crtež iz arhive marinoetnologa g. Cherinija

 

Ne besedu nego stanje – žovot, onaj kakov je bil prvije, čekamo normalan život. I sve kako da nan se pomalo torniva: i vrime i gosti i vrućine i pivade od črška, ali oće to bit dosta da nan se torna i onaj život koga vridi normalno živit? Dabome, bolje je i ovo nego niš. Lipi su to sinjali, pa makar i naprvo hodili z trubicon (maskon) va butigu i bižali od malo veće kumpanije.

Rab danas oglas

 

Inšoma, ma još jedna stvar nan se triba tornat. Nova vlast. Da, boj izbori su pasali, glasovali smo, ali vlasti još nimamo, pa gradonačenik naviga na brodu ki nima ni jednoga mornara. I to ni dobro, boj ne more jedan čivik i držat timun i vežuvat cime i z makinon baratat. Nit more partit, nit more navigat, a još manje more uz malo veće morinje sam uz rivu koštat. Sve upućuje da se uz takovo naviganje more jedino va rivu zacipat i brod raskoričat. Sulacan se, dabome, ali to je to: imamo gradonačenika, ali nimamo Grasko vijeće. Skupila se posada, ali nisu zibrali ni prvoga, ni drugoga, a ni trećega oficijala. Varamente, tomu se ni za čudit, boj znamo kako su izbori pasali. Ovi na vlasti dobili su 6, a oni va opoziciji 7 člani od posade. A posada bira oni glavni medase.

 

Zato me i čudi, da su ovi od vlasti predložili svoga kandidata, a ovi drugi ne. A Bože moj, većina bira pa je i razumljivo da će manjina ostat kraćih rukavi. I sada se svi čudu da je napak pasalo.

 

A nebi da je na vrime opozicija pedložila svoga kanidata za kapitana od Vijeća pa bi za njega digli tih sedan ruk i gotovo je – brod more cime molat i latit se navigat. A uvako stoji vežen za rivu i čeka. A leto gre, gosti arivaju, teplo je i črški pivaju, a i normalnije življenje kako da se pokažuje, a našiman noviman pulitičariman kako da se ne da navigat. Oštija, oli in se ne da, oli ne umu ni po bonaci partit. I zato ću van povidat jednu starinsku štoriju o jednomu mlaldiću ki se je zval Ive i ki se ni malo i po bonaci utopil. Šal je Ive, ki je bil i unako malo zapućen, z ocen na japljenicu, ali ni znal ča će sobon pa se je uputil va uvalicu kadi je za mulić bil vežen mali kaičić. I dočim je na njega skočil, kaić se je malo zalelal, pa se je od kraja odvezal, a mala bavica nosila ga je nosila pomalo od mulića kuntra van. Ive, dočim je to vidil, vreda se je prestašil pa se je na vas glas od straha razjukal. Oni od japljenice su vreda skočili doli da vidu ča je, ča se je dogodilo. I vidili su ga va patani, slušali kako jauče i smijali se.

– Ča je Iviću, ki vrag se je dogidl? – pitaju oni njega.

– Odvezal se je kaić, govori un njiman. Majko moja, ča ću sad!?

– Šordo moj, a ča se ne znaš domislit, domisli se malo, domisli!, govoru mu oni.

– A ča ću i kako ću!?- jopet Ive jauče na kaiću.

– A Ive moj, hiti vesla more!- napućuju ga oni.

 

I va onomu velomu strahu, Ive se je zimovil po kaiću, digal jedno, pa i drugo veslo, a unda je oba dva hitl priko bande more.

– Evo ga, na!, govori un njiman, hitil san vesla more, a ča ću sad?!

 

A oni su se na kraju počali na vas glas smijat, pa mu govoru:

– Sada se moreš slikat, Ive moj, vrag ti pamet nevazel!

 

Eto, tako se i ja bojin da su more bit i naši vjećnici hitili vesla more, pa ne znaju ča će ju sada. A bilo bi pametnije da se svi redon ča prije latu vesal, pa unda voga pametno va bolju budućnost, jušto na mod kako ča su nan to i na izboriman obećivali.

 

Joso Fafanđel za Kantunić, 21.06.2021.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime