Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: NOVA VRIMENA

Rapski kantunić Josa Fafanđela: NOVA VRIMENA

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: NOVA VRIMENA

Foto: Piše: Josip Fafanđel | Foto: Hrvoje Hodak

 

Sve je prvije više duralo. I drveni kaići i vesla i kolci va trsju i drška za alat, a o mociramin da se ne govori. Ki je prvije, va ona stara vrimena, vidil zidat zid va bitunu. Ljudi bi zeli sobon šmurić, mlat i martelinu i šli bi uzidat mociru.

Rab danas oglas

Govorin to zato boj san jušto ovih dan šal po onomu velomu jugu na mul da malo obajden moj kaić. Da vidin kako stoji i da mi ga ludo jugo ne potopi. Zato je jako važno kuliko je dobro vežen za mul. A kaići su danas veženi za muderne i stabele bite, najviše za one ča ne rđaju. Dabome, toga prvije ni bilo. A veli svidok tomu su, recimo, dvi bite Drazi na onomu staromu odavna uzidanomu mulu, koga smo vajk zvali Samarov mul. Da, va tomu od stenja uzidanomu mulu vidil san te dvi bite, ali nisu one od gozja ko ne rđa, nego od oguljenoga korena od smrike. Roglji od smrike napak zazidani va mulu, bite za ke se i danas kaići vežuju. I raspićujen se ja okolo ki je tu smriku va mul zazidal kad evo ti onoga veloga Josa Poldana, pa mi govori da je jedna bita od njigovoga pokojnoga deda i da bi po njigovomu računu mogla bit tamo zazidana, a najmanje prije ravno sto godin.

– A ja danas, govori meni Joso, zabijen va zemlju kolac za barac, pa mi već druge godine žnjije!

A ča to oće reć, govorin ja njemu, oće reć da su ljudi poštivali prirodu, da su znali kada drivo triba osić (va komu štajunu) i kako sve to parićat da ča duglje dura.. A ti danas imaš i mobitel i internet, ma ti isto kolac njanci godinu dan ne dura. A ova bita od driva već je sto godin va mulu!

 

Da, va tomu od stenja uzidanomu mulu vidil san te dvi bite, ali nisu one od gozja ko ne rđa, nego od oguljenoga korena od smrike. Roglji od smrike napak zazidani va mulu, bite za ke se i danas kaići vežuju.

Da, to govori da ni dosta samo laurat, nego da triba i znat laurat. Sve je prvije više duralo. I drveni kaići i vesla i kolci va trsju i drška za alat, a o mociramin da se ne govori. Ki je prvije, va ona stara vrimena, vidil zidat zid va bitunu. Ljudi bi zeli sobon šmurić, mlat i martelinu i šli bi uzidat mociru. I to ne samo onu malu i basu, nego i šćeto vele mocire. Recimo one vele duple, one duge ograde po Kantu i Tinjaroši, ke se i danas vidu i stoju na svomu mestu. A bilo bi ih i više da ih mi pametni nismo rastakali i va traktoriman doma popeljali, pa hitali va bitun.

 

Inšoma, govorili su naši stari da danas svi volu samo z lahka živit. Malo laurat, a puno imit. A to da ne gre tako. A more bit da su zato i zmislili onoga Deda Mraza, oli Sv. Mikulu, tobože, da dici nosu dari. A ča se ne bi jadna dica potrudila da sami ti dari zaslužu, da ča to pomoru ocu i materi pa da ih oni nagradu za taj posal. Na taj mod se čini lipi i nauk kod diteta. Varamente, to ča Mikula i Ded donesu, to su isto šoldi od oca i matere, pa se dicu samo vara i krivo uči da će ju, ako budu dobri, sve od drugoga dobit.

 

Zato va jenomu sulacu štorija i gre navi mod. Jedan mali da je Dedu Mrazu sam napisal jedno pismo va komu ga je zamolil da mu ove godine ne nosi igračke i slašćice nego da mu va zatvorenoj kuverti pošalje 100 Euri. A na kuverti je samo napisal: Pismo za Deda Mraza. I dabome, pošta se je našla na čudu, nisu znali ča će šnjin. Ali da jadno dite ne prevaru poslali su uni to pismo gori na adresu naše vlasti. Oni su ga primili i pročitali, ali kako je vajk nika kriza, da su rekli uvako: Ma dite ne smimo zasvin debandat, ali ča će njemu mićemu 100 Euri, poslat ćemo mu 10 Euri da ča to kupi za igru. I primil je mali 10 Euri od naše vlasti, ali dabome zahvalu je poslal Dedu Mrazu, komu je jopet pismo napislal. A napisal mu je uvako: Fala ti puno dragi Dede Mraze ča si mi uslišil želju i šoldi poslal. Samo te molim da drugi put pošalješ šoldi drito na mene, a ne priko naše vlasti, boj su mi oni poslali samo 10 Euri, a onih 90 su štopali i za sebe ukrali.

 

I za kanatu ću van reć kako san Gradu ovih dan jopet šereval onoga lupeža od Grincha, onoga ča Božići krade. Sakriva se zada kantuna od Turističke zajednice, nosi vrićicu priko ramena i samo naokolo špija. I tako bi nan se lako moglo dogodit da nan i ove godine i Božić i Novu godinu ukrade. Inšoma, va viri da neće, ni druge nego poželit van sretni blavdani. Ma ča mislite, kako da je malo lupežov kolo nas – pa nan još samo i un triba!

 

Joso Fafanđel – za Kantunić, 22.12.2021.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime