Home Beseda po domaću Rapski kantunić Josa Fafanđela: KATAMARAN

Rapski kantunić Josa Fafanđela: KATAMARAN

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: KATAMARAN

Foto: Foto: Wikipedija, slobodna enciklopedija

 

…Ali kada su kalali skalu za poć van na rivu, počali su oni na nas kričat – da brzo, brzo, ala brzo van boj da već kasnimo. A jopet sve napak, a ča drugo, boj misto da mi trubimo na njih zač tuliko kasnu, oni trubu na nas da brzo van boj da oni kasnu.

Rab danas oglas

Jedino ča ovi naši domaći ne činu dobro. Oštija, a ne daju nan parkirat auto tamo kadikod blizu katamarana. Jedan mi je prije par dan povidal, da su mu rekli kako more parkirat na rivi, ali da nutra stavi biljet od najmanje 20 kun. I da će ju oni unda razumit da je to auto od čovika ki je šal na katamaran. Kad niki dan da jopet un pita, da ča je zotin, ako to još vridi, pa da su mu oni va Dundovu rekli da jok!, niš od toga. Svaki ki će poć na katamran i ostavit auto na rivi da mora platit kartu prkiranja za celi dan i to u vridnosti od 120 kun. A lipo bogami, govorin ja sam sobon, ovi me vozu va Riku i nazad za niš, a naši oće da mi zgulu 120 kun, i diboto jopet za niš. Ma ča ne bi bilo lipo da i oni najdu kakovo rešenje, recimo kada kupiješ kartu za katamaran da moreš tamo kupit i posebnu kartu za parkiranje do vrimena dokli katamaran ariva nazad. Ala šu, po ceni za jedno 20, oli 30 kun, recimo. Oštija, a za Dundovo je bolje i to nego niš.

Na kanati, kako se ono reče: vuk sit, a koza cela! A uvako ne zaradu niš.

 

A ča ćete, trošin ja besede, ali sve me je ma šćeto jako strah da će me ki poslušat. A tudi ni veloga posla. Triba samo malo znat mislit, pa svaka mala dojde čoviku na pomoć. Oštija, a zrno po zrno pa dojde i pogača. Boj kakov je to posal da ja moran dopeljat kufer, oli kakovu veću torbinu z auton na rivu, tamo sve to ostavit, a unda popeljat auto nazad kolo pijace na parkiranje, pa unda jopet nazad pješke na rivu. A more se dogodti da mi još ki i torbu ukrade. Oli tako, oli moran nikoga zamolit da me popelja na rivu, oli zvat taksi da me tamo prehiti. A jopet za šoldi, dabome. Ma sve napak i komplicirano, a more bit rešeno na pravi mod i na komodu. I još svi kakove – takove koristi od toga moremo imit. A evo, ja san svoje mišljenje rekal i više od toga niš ne moren pomoć.

 

Ala šu, jedino moran malo i katamaran kritizirat, boj od Rike na Rab smo došli ne 10 do 5, nego smo koštali na 5 i 20 minuti. Zač su tuliko kasnili to ni vrag ne zna, boj niki niš ne govori, a partili smo na vrime od Rike. Ben, ma to ni tuliko važno, svi smo mučali i nikomu niš. Ali kada su kalali skalu za poć van na rivu, počali su oni na nas kričat – da brzo, brzo, ala brzo van boj da već kasnimo. A jopet sve napak, a ča drugo, boj misto da mi trubimo na njih zač tuliko kasnu, oni trubu na nas da brzo van boj da oni kasnu. A jadna dica su potezala sobon nike vele torbine na kolićiman, pa misto da in pomoru, oni još trubu na njih da brzo, brzo… Ma samo ča nisu zeli kakov dugi prut va ruke pa udri po namin kako po voliman kada se ono jedanput šnjiman na njivi oralo.

 

Ala šu, reć ću van i to da san bil va Riki proslavit 57 godin moje mature. I već drugi dan smo va kafiću ćakulali o timan maturamin, a Ive Perkić to sluša, pa govori: E blago vamin!  – Ča je Ive, pitamo ga mi, zač blago namin? A un nato govori: Vi i mature slavite, a ja jadan više ni to ne moren.

 

Mi smo se svi malo popazili, ali smo vreda sve i razumili, boj kako će i moć slavit, kada ima 94 godine, a njigovi su odavna već svi pomrli.

 

Joso Fafanđel – za Kantunić (25.5.2022.)

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime