Home Bioraznolikost Cu tovar, cu!

Cu tovar, cu!

0
Cu tovar, cu!

Foto: RabDanas

Kulturna animalistika

Pretpostavlja se da se domaći magarac (Equus africanus asinus) razvio pred oko 6 000 godina u Egiptu i Mezopotamiji domestifikacijom afričkih divljih magaraca (Equus africanus). Razvojem trgovine između civilizacija (Perzija, Egipat, Grčka), magarac dolazi na prostore europskog dijela Sredozemlja, a time i na obale Jadrana. Prvi spomen magarca u hrvatskoj pisanoj povijesti datira iz 1214. godine kada se u Statutu grada i otoka Korčule regulira kazna što je mora platiti vlasnik, ako magarac napravi štetu na tuđim nasadima.

{gallery}Cu tovar cu{/gallery}

Rab danas oglas

Širok spektar narodnih imena potvrđuje važnost magarca u životima ljudi krškog dijela Hrvatske: tovar, magarac, osel, osal, osao, osul, sivac, ćuše, kenjac, bjestia, hajvan (Leko, K. 2007) te pulić (mladi magarac) i kelja (magarica).

Simbolika ove, možda i najslavnije životinje europskog bestijarija, oduvijek je bila krajnje ambivalentna. Negativna strana uvijek je povezana s pohotom, tvrdoglavošću, lijenošću i ograničenom inteligencijom, dok pozitivna strana predstavlja predanost, izdržljivost, poslušnost i mirnoću. Magarac je ključna figura kulturne animalistike svih većih civilizacija i religija. U početku razvoja kršćanstva magarac je sveta životinja, životinja jaslica i Isusova jahaća životinja. Stav Crkve prema ovoj životinji u srednjem se vijeku mijenja, magarac postaje negativnim simbolom čovjeka koji se nije u stanju izdići do duhovnog svijeta, već robuje nagonima. U srednjovjekovlju bio je i glavno biće metamorfoze, preokreta životnih običaja i poruge karnevalske Svečanosti luđaka (Asinaria festa), često slavljene u 13. stoljeću. Stara pučka predaja kaže da je magarac bio prisutan i na Golgoti kada je na nj pala sjena Svetoga križa i utisnula mu onu tamnu prugu duž leđa i preko lopatica, stigmatizirajući ga zauvijek ovim znakom.

Biologija i ekologija

Prosječni je životni vijek magarca oko 25 godina. U idealnim uvjetima može doživjeti puno dublju starost pa je najstariji zabilježeni živući primjerak bio star 54 godine.

Trenutno najstariji rapski magarac, imenom Tovar, ima respektabilnih 41 godinu, obitava u Kamporu, a u vlasništvu je Marijana Halovića

Mladunci (pulići) kote se nakon godine dana gravidnosti magarice, a porodna im je težina oko 10 kg. U okotu je obično jedan mladunac, rijetko dva, koji sišu do godine dana, a potpuno odrastaju s 4 godine. Križanje magaraca s konjima praksa je koju ljudi provode stoljećima. Križanci su magarca i kobile mule, a križanci konja i magarice – mazge. Križanje je moguće između svih pripadnika porodice konja (magarac + zebra = zebrarac? magebra?), ali svi su križanci sterilni čime je onemogućeno daljnje križanje.

Magarci su se izrazito dobro prilagodili oskudnoj ispaši sušnog podneblja sjeverne Afrike i Mediterana gdje su autohtoni. Usporedi li se probavni sustav konja i magarca, nema većih anatomskih razlika, ali istraživanja su pokazala da je iskoristivost nutrijenata kod magaraca značajno veća. Magarac dnevno pojede u prosjeku 1,5 % vlastite težine dehidrirane biljne tvari, dok konj pojede 2 – 2,5 %.

Magareća osjetila vrlo su razvijena. Mužjak može nanjušiti ženku koja se tjera na udaljenosti od 1 000 m. Obuzdavanje mužjaka gonjenog spolnim nagonom nemoguća je misija pa se vlasnici često odlučuju za kastraciju. Dodir ima veliku ulogu u međusobnoj komunikaciji magaraca pa nježan dodir po vratu i ramenima, gdje je osjet intenzivniji, može učinkovito smiriti preplašenu životinju. Neki vlasnici bezuspješno pokušavaju smiriti svoje magarce kolcem po leđima ili butinama. Rješenje za njih također je kastracija, ali vlastita. Za razliku od čovjeka, magarci bolje vide u sumrak i noću, ali zbog bočnog položaja očiju slabija im je dubinska oštrina vida. Upravo bočni položaj očiju zaslužan je za veliki kut vidnog polja od čak 340º pa im je teško prići neopaženo. Osjetilo okusa slično je onome u čovjeka, s četiri glavna okusa: gorko, slano, kiselo i slatko. Magarci ne mogu odoljeti slatkom, a tolerantniji su prema gorkom, što je i logično uzme li se u obzir da velik dio njihove ishrane čine biljke prepune gorkih tvari i eteričnih ulja (komorač, anis, pelin, maslačak, stolisnik, metvica…). Zasigurno najpoznatiji organ koji ujedno i simbolizira magarca njegove su uši. Njima može neovisno rotirati do 180º i čuti dozivanje drugog magarca na udaljenosti od 3 000 m. Velike uši također su i anatomska prilagodba na visoke dnevne temperature autohtonog podneblja. Naime, dobra prokrvljenost i velika površina uški povećava toplinsku kondukciju i time hlađenje krvi, odnosno snižavanje temperature tijela.

Magarci nisu isključivo dnevne životinje, već su aktivni i noću. Spavaju (bolje rečeno drijemaju) samo tri sata dnevno raspoređeno u više kraćih intervala. Rijetko spavaju ležeći jer pritom troše više energije za održavanje krvotoka i disanja pa najčešće drijemaju stojeći.

Ponašanje

Tvrdoglavost je osobina koja se najčešće dovodi u vezu s magarcima. Scena ukipljenog magarca i izbezumljenog gospodara koji bezuspješno pokušava pokrenuti ukopanu životinju neizostavni je dio mediteranske ikonografije. Moguće da je taj oblik ponašanja kod ovih životinja posljedica snažnijeg instinkta lovine od primjerice konja ili goveda. Naime, magarci su manji i, za razliku od konja i goveda, izvorno nisu životinje velikih krda pa je logično da posjeduju veću urođenu opreznost.

Stoga je znatno teže zadobiti povjerenje od preplašenog magarca nego što je to slučaj s konjem ili govedom.Po položaju ušiju može se pratiti ponašanje magaraca. Ako uši vise uz glavu, mlohave i opuštene, to je znak bolesti i letargije ili opuštenosti i spavanja. Ukoliko su uši okrenute prema naprijed, to je znak straha. Kada stoje okomito i rotiraju, osluškuje i znatiželjan je, a ako su zabačene unatrag i pripijene uz glavu, izražava prijetnju, nezadovoljstvo i spreman je na sukob. Ljutitom ili preplašenom magarcu nikada se ne prilazi straga. Ritanje sa stražnjim nogama glavna je obrana kopitara od predatora i jedan takav udarac može čovjeka prilično oštetiti. Treba imati na umu da magarac može i snažno ugristi. Veličina žvačnih mišića dovoljno govori o snazi njegova ugriza.
Našim precima magarac je bio i relativno pouzdan meteorolog. Neposredno prije kiše magarci imaju izražen apetit i strašno su zaigrani.

Domaće sorte i magarci na Rabu

Tvrdoglavost je osobina koja se najčešće dovodi u vezu s magarcima. Scena ukipljenog magarca i izbezumljenog gospodara koji bezuspješno pokušava pokrenuti ukopanu životinju neizostavni je dio mediteranske ikonografije. Moguće da je taj oblik ponašanja kod ovih životinja posljedica snažnijeg instinkta lovine od primjerice konja ili goveda. Naime, magarci su manji i, za razliku od konja i goveda, izvorno nisu životinje velikih krda pa je logično da posjeduju veću urođenu opreznost. Stoga je znatno teže zadobiti povjerenje od preplašenog magarca nego što je to slučaj s konjem ili govedom.

Prema recentnim podacima Hrvatskog centra za konjogojstvo Državnog zavoda za zaštitu prirode, koji će biti objavljeni u Zelenoj knjizi izvornih pasmina (u pripremi za tisak), procijenjeno je da u Republici Hrvatskoj živi 2 365 domaćih magaraca svrstanih u 3 autohtone sorte:

1. Primorsko-dinarski magarac

Oblikovan na današnjem uzgojnom području južnog i središnjega hrvatskog priobalja, primorsko-dinarski magarac zadržao je manji tjelesni okvir, prilagođen sušnom krškom podneblju. Ovo je najbrojnija pasmina magaraca u Hrvatskoj. Današnja ukupna populacija procijenjena je na 2 000 grla, a postoje podaci iz razdoblja prije Drugoga svjetskog rata, kada se spominje broj od 40 000 jedinki. Populacija ima status Ugrožene prema kriterijima FAO-a.

2. Istarski magarac

Istarski magarac nastao je na području centralne, južne i zapadne Istre. Tijekom oblikovanja istarskog magarca povremeno je unošen genom krupnijih, prvenstveno talijanskih, pasmina magaraca.
Ukupna veličina populacije procijenjena je na 215 jedinki, a sukladno tome je i status ugroženosti prema FAO-u Kritično ugrožena.

3. Sjevernojadranski magarac

Sjevernojadranski magarac oblikovan je na području sjevernog Jadrana, primarno kvarnerskog otočja, ali šire uzgojno područje obuhvaća i sjeverni dio Jadranskog priobalja i istočni dio Istarskog poluotoka. Oblikovan je na lokalnoj populaciji magaraca uz povremenu introdukciju genoma krupnijega istarskog magarca i manjega primorsko-dinarskog magarca. Preostala je populacija sjevernojadranskog magaraca po svojim obilježjima osobita te kao takva vrijedna zaštite.

Ukupna veličina populacije procijenjena je na samo 150 jedinki što ovu pasminu svrstava u Kritično ugrožene prema FAO-u.

Teško je reći kojoj od navedenih sorti pripadaju preostali rapski magarci jer je za to potrebno napraviti genetičku analizu. Nema puno literarnih podataka o magarcima na otoku Rabu. Poznato je da su 1825. godine na Rabu živjela 144 magarca, 1900. godine 223 grla, a 1911. godine 582. Danas na otoku živi 17 magaraca: 1 u Palitu, 1 u Banjolu, 3 u Loparu, 5 u Kamporu i 7 u Supetarskoj Dragi.

Ugroženost i zaštita

Razlozi nestanka izvornih pasmina magaraca u Republici Hrvatskoj različiti su. Osnovni su razlozi mehanizacija poljodjelstva, smanjenje raspoloživih pašnjačkih površina, neprimjeren selekcijski rad, depopulacija i urbanizacija ruralnih sredina. Društvene uzroke prvenstveno treba tražiti u globalizaciji i koncentraciji ekonomske moći što za posljedicu ima degradaciju vrijednosti vlastitoga biološkog bogatstva. Gotovo svi ovi razlozi mogu se vidjeti i na Rabu.
Uviđajući potrebu aktivnog uključivanja u program zaštite magaraca država kroz sustav godišnjih poticaja nastoji popraviti stanje uzgoja. Iznos od 1 000,00 kn godišnjeg poticaja po grlu nije dostatna onim uzgajivačima koji kupuju balirano sijeno. Osim toga, vrijednosti državnih poticaja u odnosu na zemlje EU značajno su više pa je neminovna skora korekcija na niže iznose.

Gubitak gospodarske funkcije jedan je od glavnih razloga pada ukupne veličine populacije magaraca u Hrvatskoj i očito je da sustav poticaja nije rješenje za ovakvu situaciju. Ranije primarno radna životinja, magarac ima izglede u gospodarskoj reafirmaciji jedino kroz proizvodnju mlijeka i mesa ili uključivanjem u agroturističku ponudu. Tradicijska iskustva i neke novije spoznaje o ljekovitim svojstvima mlijeka magarice čine ga traženim i gospodarski isplativim proizvodom. Nisku dnevnu proizvodnju od 1,5 – 2 dL po grlu moguće je kompenzirati visokom tržišnom cijenom mlijeka od čak 500,00 kn/L. Činjenica da se najkvalitetnije mlijeko dobiva ekstenzivnim stočarenjem ne ide u prilog Rabu. Nažalost, pašnjaci i kvalitetno poljoprivredno zemljište na otoku većinom su segmentirani i uzurpirani konfekcijskim turističkim objektima, čime je bespovratno onemogućeno ne samo ekstenzivno stočarenje, već bilo kakav oblik uzgoja hrane. Jednokratna sadnja betonskih kultura koje redovito urode sezonskim € plodom za sada je bila uglavnom isplativa. Međutim, za uspješan uzgoj ovu je kulturu potrebno gnojiti turističkim izmetom. Samo jedan dan nesreće koju je British Petroleum prouzročio u Meksičkom zaljevu 2010. godine bio bi dovoljan da se Jadran izbriše s turističke karte svijeta. Obzirom da probavni sustav čovjeka ne može ekstrahirati nutrijente iz betona i asfalta, nakon ovakve ili neke slične nezgode domaći čovjek i tovar ponovno bi dijelili zajedničku budućnost. U ovom slučaju, prilično mračnu.

Zaključak

Već nakon kratkog vremena provedenog u blizini Grge, Bendžija, Galice, Doktora i ostatka ekipe brzo se zaboravi statistika, ekonomija stočarenja i uzgojni standardi. Svaki od njih posjeduje vlastitu osobnost i vlastiti odnos s ljudima. Ima tu i straha i nepovjerenja, ali i spokoja i veselja. U prisutnosti vlasnika gotovo je opipljiva njihova veza. Ali nije to tek veza izgrađena kroz jedan životni vijek, već kroz vjekove zajedničkog života njihovih predaka. Života koji se bliži kraju jer premda većina vlasnika svojeg tovara smatra članom obitelji, sigurni su da za novog člana mjesta u obitelji neće biti jednom kada stari ode na Vječne pašnjake.

 

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime