Foto: RabDanas
„Koje su aktivnosti prihvaćene kao normalne da se dijele unutar suvremene obitelji? Više se ne dijeli zajednički rad, znanje se ne prenosi s koljena na koljeno (već putem medija i institucija), slavlja su svedena na tri prevelika ručka godišnje u kojima nema pjesme niti plesa. Sve je ovo prihvaćeno kao normalno stanje mjesta u kojem iz biološkog bića prelazimo u društveno; u kojem bi trebali osjećati pripadnost kao kompletne ličnosti (a ne djelomičnu pripadnost određenu funkcijom koju u istoj izvršavamo). Kako možemo osjećati pripadnost grupi s kojom dijelimo tako sužen opseg aktivnosti? U želji da nađem neke nove prakse i «izvježbam» osjećati obitelj, otišli smo na putovanje u kojem sam stekla značajno novo iskustvo sa članovima svoje obitelji koje poznajem već 30 godina.“
