Foto: RabDanas
Uz sjajan tekst Snježane Turković, iliustracije Ane Skušek Paparić, i grafičko oblikovanje Roberta Barille, ova slikovnica u izdanju Zaklade “Otok Brač-negdje između mora i zvijezda” dragulj je u svakoj kućnoj biblioteci, a najmlađima vrijedan poklon i vodič za odrastanje.
Na otoku prepunom kadulje smilja i brnistre, koja je obrastala kamena njedra otoka pasla su stada ovaca. Otok se smjestio u naručju bisernoga mora, ni prevelik ni premalen, nego taman po mjeri ljudi koji su ga nastanjivali, i svojim radom učinili još ljepšim. U malom mjestu Barbat koje je gledalo na ponosni kameni grad i njegova četiri zvonika, rapskom pastiru i njegovoj ženi rodila se kćerkica. Razdragani ljupkošću maloga bića i srećom roditeljstva, njezini su joj otac i majka nadjenuli ime Draga. U svojoj brizi za nju, roditelji su je po rođenju povjerili zaštiti moćne božice Dijane, koja je poznavala pustopoljine i šikare, šume i pašnjake, koja je uvijek lovila sama, i čija će zaštita biti potrebna mladoj Dragi kad sama s ovcama krene na ispašu po otoku.
Kad je Draga stasala u djevojče, krenula je s ovcama na pašu, opremljena savjetima svojih roditelja kako će putem naići na različite ljude, i naizgled dobroćudne koji to uistinu nisu, i mudre, i zanesene, te neka bude oprezna i ne približava se svakom. Tankoćutna, i mudrija od svojih godina, mlada je Draga krenula mirno s ovcama na ispašu, diveći se jutrima koja su svitala, mirisima koji su draškali njene nosnice, pjevu ptica i šumu valova. Iz prirode je, kao iz dragocjene knjige, upijala i učila. S druge strane otoka, svoje stado je napasao Kalifront, zreo mladić u punoj snazi, jake gorštačke građe, kuštrave kose i gipka snažna tijela. Jednoga dana susretne on Dragu, mladu pastiricu, i ugledavši njeno milo lice i divan stas srce mu je brže zakucalo, krv uzavrela, i nije mogao odvojiti pogleda od nje, teškom je mukom krenuo svojim putem. Pomišljao je, kako se zacijelo zaljubljuje, čim je tako ustreptala srca, smućenog uma i mekanih nogu koje ga nemaju snage nositi dalje od lijepe Drage. Osjetivši njegovu preveliku ljubaznost, mudra se i tankoćutna Draga uozbiljila. Prisjetila se roditeljskih riječi pozdravila Kalifronta i krenula ka drugom pašnjaku. No, Kalifront je ubrzo došao za njom, znojna čela, zadihan. Sad već pomalo zabrinuta Draga, videći njegove oči kpje su plamtjele, upita ga zašto ju slijedi. Kalifront, sav u zanosu, reče kako se zaljubio i želi da pođe s njim, da joj pokaže sve svoje pašnjake i svoja stada. Draga ne htjede, otkloni odlučno i pristojno poziv kazavši da ima dana. No Kalifrontova žudnja bijaše prevelika, želio je ženu i drugu pored sebe, i zamolivši Dragu neka krene s njim nakani je poljubiti. Draga se dala u trk, skakutala je poput srne livadama i gudurama, i naposljetku se sakrila u malenu spilju. Sva u suzama, zazva boginju Dijanu upomoć.
Kalifront je, jureći za Dragom, osjetio snažan vjetar koji se digao najednom, vidio kamenje oko spilje kako se u dimu ruši. Nagrnuo je unutra, i u malenoj spilji ugledao okamenjenu Dragu iz čijih su očiju tekle suze. Pred tim prizorom, Kalifront je u suzama pao na koljena, shvaćajući što je svojom naglošću i uzavrelom strašću učinio. Iz dubine spilje obratio mu se ljutit glas božice Dijane koja mu je rekla da će zbog svoga nedjela do kraja života lutati otokom kao divlji čovjek, bez ikog svog, hraniti se divljim plodovima i vječno tugovati uz nepresušan izvor Draginih suza. Dragine su suze dale potrebnu vlagu drveću, otok je postajao sve zeleniji, kako su prolazila stoljeća i tisućljeća. Danas, na trgu podno grada s četiri zvonika što kao usidreni brod stoji u plavetnilu, iz kamena teče živa voda Draginih suza u koje kao opčinjen gleda zaljubljeni Kalifront.
Ova rapska legenda, istančanom i slojevitom tekstualnom potkom koju potpisuje Snježana Turković postala je međugeneracijska, čitljiva svima, od vrtićanaca kojima je namijenjena, preko mladih i zrelih, do ljudi umirovljeničke dobi. Naime, legende nije lako prilagoditi i prenijeti svima, jer one su bremenite značenjem, pune intertekstualnog sadržaja, i često ih čitatelji nadopunjuju svojim subjektivnim doživljajima, ukoliko legenda nije u svojoj intertekstualnoj slojevitosti razumljiva najširem mogućem čitateljstvu. Ova legenda u sebi nosi jako puno simbola i značenja. Možemo tako čitati o životu običnog otočkog čovjeka prije mnogo stoljeća, razvoju i pošumljavanju otoka, položaju i radu otočke žene. No isto tako možemo si postaviti neka danas društveno aktualna pitanja: znači li žensko ne! doista ne i treba li ga poštovati? Možemo ući još dublje i slojevitije i upitati se o razlici između ljubavi iz duše i ljubavi iz ega, i koliko naša želja da imamo i posjedujemo osobu koju volimo ljubav zapravo okamenjuje i čini nemogućom. Uz sjajan tekst Snježane Turković, iliustracije Ane Skušek Paparić, i grafičko oblikovanje Roberta Barille, ova slikovnica u izdanju Zaklade “Otok Brač-negdje između mora i zvijezda” dragulj je u svakoj kućnoj biblioteci, a najmlađima vrijedan poklon i vodič za odrastanje.
- Napisala: Jacqueline Bat
