Home Vijesti Gordana Ćuk Ribarić: Nastava na daljinu u borbi protiv koronavirusa – iskustvo koje nas svih mijenja

Gordana Ćuk Ribarić: Nastava na daljinu u borbi protiv koronavirusa – iskustvo koje nas svih mijenja

0
Gordana Ćuk Ribarić: Nastava na daljinu u borbi protiv koronavirusa – iskustvo koje nas svih mijenja

Foto: RabDanas

 

Draga učiteljice Gordana,

Rab danas oglas

Nažalost, nalazimo se u teškoj situaciji iz koje bismo, vjerujem, svi htjeli izaći što prije. Moram vam reći da se osjećam pomalo bespomoćno i bezvoljno kada sam “zatvorena” u četiri zida. Nisam nikad pomislila da ću ovo reći, ali da, istina je da mi užasno puno fali škola, te ne mogu dočekati dan kada ću ponovno sjesti u školsku klupu. Naravno, hvala tehnologiji 21.stoljeća što nam je omogućila da imamo online nastavu, te što sam se jako dobro snašla u svemu tome. Ali ipak, nedostaju mi moje zvijezde vodilje, moji učitelji, te ste upravo Vi jedna od onih koje želim čim prije vidjeti u školi.

Učiteljice moja, nedostaje mi svaki vaš pogled kad vas naljutimo na satu Hrvatskog. Vjerujte, nije još prošlo ni 2 tjedna otkako nisam vidjela svoje prijatelje, no osjećam se kao da je cijela vječnost prošla. Nedostaju mi jako, te svaki dan komuniciramo preko telefona i međusobno si pomažemo oko nastave.

Sigurna sam da vama učiteljima nije nimalo lako raditi na ovakav način svoj posao. Mogu zamisliti vašu zabrinutost prema nama, kako ćemo savladati svaku novu cjelinu. Možda ćete pomisliti da sam luda, ali dođe mi da zagrlim i Vas i sve Vaše kolege te vam uputim jedno veliko hvala, za sav trud i za svaku minutu online nastave u kojoj se osjećamo kao da sjedimo u školskim klupama.

Veliki pozdrav.

Lana Kaloćira

 

Jedna kolegica je nedavno na jednom webinaru rekla: Navikla sam da se moj rad ogleda u dječjim očima.

U ovim strašnim vremenima kada koronavirus hara cijelom planetom te smo primorani ostati doma, kako bismo spasili sebe i svoje bližnje od bolesti ili ne daj Bože, smrti, bit će da sam ipak uspjela motivirati to mlado biće, moju dragu učenicu Lanu koja je na životnoj prekretnici (jer na jesen mora u srednju školu) da mi se otvori i promišlja o sebi i situaciji u kojoj smo se svi našli.

Upravo to i jest učiteljska misija da svojim stavom, radom, svim svojim bićem probudi u učeniku želju za učenjem, istraživanjem, razmišljanjem o sebi i svojim stavovima, da mu otvori svjetove znanosti, umjetnosti, književnosti, informatike i brojne druge u kojima bi mogao pronaći djelić svoga smisla u životu.

 

Sada sam sigurna, tehnologija nikada neće zamijeniti učitelje

U situaciji kada smo s učenicima izgubili socijalni kontakt te smo svi primorani “ići u školu od kuće“ tj. provoditi nastavu virtualno, na daljinu, vjerujem da mnogi postavljaju pitanje kako smo se snašli u virtualnoj učionici?

Moram odmah reći da nije kao u onoj stvarnoj, ali ako sam se ikada pribojavala da će tehnologija zamijeniti nas učitelje, sada sa sigurnošću tvrdim da nikada neće! Živa riječ u nastavi, komunikacija koju vodiš s učenicima u razredu, svaki njihov pogled, pokret, mig, nestašluk, mir ili nemir, nama su učiteljima povratna informacija o njima samima i njihovim potrebama. U „živoj“ komunikacijskoj situaciji, u stvarnom razredu, učitelj točno zna kome treba nešto ponovno objasniti, kome treba drugačiji pristup radu, kome treba više vremena, tko nije čuo zadatak, kome su roditelji „pretjerali u pomaganju“, kome treba „razgovor u 4 oka“, tko mora na toalet, a tko „mora do toaleta“ – svaka riječ, svaki detalj u ponašanju, ophođenju, stavu govori nam o našim učenicima Mi, učitelji, uz njihove roditelje, najbolje poznajemo naše učenike! I da, ako me pitate, stvarna škola mi strahovito nedostaje, unatoč tome što je iznimno zahtjevno raditi u nastavi u učionici s 25 učenika gdje svatko ima svoje potrebe, osobnost, kućni odgoj, znanje i predznanje

Nastava na daljinu je sasvim nešto drugo.

 

Mi, učitelji, uz njihove roditelje, najbolje poznajemo naše učenike! I da, ako me pitate, stvarna škola mi strahovito nedostaje, unatoč tome što je iznimno zahtjevno raditi u nastavi u učionici s 25 učenika gdje svatko ima svoje potrebe, osobnost, kućni odgoj, znanje i predznanje Nastava na daljinu je sasvim nešto drugo.

U OŠ Ivana Rabljanina Rab svi smo okupljeni u virtualnoj učionici putem aplikacije Teams. Učenici su raspoređeni u timove po razredima, a učitelji su u timu Zbornica. Iz Zbornice nas svakodnevno riječima ohrabrenja pozdravi naša ravnateljica i članovi stručne službe dajući nam upute o radu u nastavi, upute od strane Ministarstva obrazovanja i znanosti, kao i neke korisne materijale za rad s učenicima. Oni su ujedno i savjetodavna služba učenicima, roditeljima i učiteljima. Nastava kreće u 8,00 sati i odvija se prema rasporedu za taj dan. Učitelji pripremljene nastavne jedinice sa zadacima objavljuju učenicima na uvid i onda kreće dopisivanje putem poruka, mailova, one note bilježnica, Vibera, Whats Appa (zbog preopterećenog servera nekad nam se komunikacija odvija putem različitih aplikacija).

Većina učitelja predmetne nastave prati svoj, već utvrđeni plan i program, kreirajući nastavu samostalno, služeći se digitalnim alatima koji su im na raspolaganju i o kojima imaju barem osnovna znanja. Neki su primorani momentalno se educirati i učiti o digitalnim alatima u hodu. Dobrodošli su također video materijali sa stranice Ministarstva „Škole za život“. Učitelji razredne nastave uglavnom se služe materijalima koji se emitiraju na televiziji, ali ima i onih koji su se uhvatili u koštac s raznim digitalnim alatima i na taj način kreiraju nastavu, a komuniciraju direktno s roditeljima.

 

Nakon 4. tjedna virtulne nastave, još uvijek se uhodavamo

Ponosna sam na sve svoje kolege diljem Hrvatske što su se odvažili na ovakvu nastavu iako na početku uistinu nesvjesni u što mi to zapravo ulazimo. Vjerujem da će se trud zbog brojnih neprospavanih noći, pripremanja materijala do kasno u noć, činjenice da nas u ovakvoj situaciji učenici trebaju više no ikada, ipak isplatiti. Ako ni zbog čega drugoga onda zbog činjenice kako nam je život Bogom dat i da ga moramo istinski voljeti, njegovati istinske životne vrijedosti, pomagati jedni drugima i sa zahvalnošću cijeniti svaku sekundu provedenu na ovoj Zemlji. Sigurna sam da nakon ovog životnog iskustva više nikad nećemo biti isti.

Naša knjižničarka ponudila je kolegama i učenicima odličnu stranicu virtualne školske knjižnice koja nudi pregršt praktičnih savjeta kako učiti, kako organizirati učenje kod kuće, pričaonice, pristup online leksikonima, enciklopedijama, šetnju virtualnim muzejima, gledanje online kazališnih predstava, zvučne e-lektire Sve su to odlični poticaji za nastavu, istraživanje, samostalno učenje i otkrivanje brojnih kvalitetnih sadržaja koje je možda nemoguće pronaći u bespuću internetskih stranica i informacija.

 

Brojni su učitelji, kao i učenici u prvim danima bili izgubljeni. U budućnosti bismo uistinu morali ciljano poraditi na svojoj i učeničkoj digitalnoj pismenosti i kompentencijama. Bilježili smo i pratili svaku učenikovu aktivnost kako bismo im dali do znanja da je važno da ostanu u školi i da se trude. Unatoč svim poteškoćama nakon 4. tjedna virtualne nastave, još uvijek se uhodavamo. U tjednu nakon Uskrsa slijedi nam vrednovanje znanja, aktivnosti, angažmana koja su učenici pokazali svojim radom.

 

Hvala i roditeljima na angažmanu

I tako, korak po korak, dan po dan, zagazismo mi gotovo u sredinu mjeseca travnja. Nastavom na daljinu uspjeli smo koliko-toliko zadržati djecu kod kuće, smanjiti njihove socijalne kontakte opasne zbog širenja virusa, fokusirati ih na nešto drugačiji rad, angažirati i roditelje (hvala im što su se uključili i ponovno krenuli u neku malo drugačiju školu), ali pri tome možda i ponovno zbližili članove uže obitelji u svakom smislu. Ponosna sam na sve svoje kolege diljem Hrvatske što su se odvažili na ovakvu nastavu iako na početku uistinu nesvjesni u što mi to zapravo ulazimo. Vjerujem da će se trud zbog brojnih neprospavanih noći, pripremanja materijala do kasno u noć, činjenice da nas u ovakvoj situaciji učenici trebaju više no ikada i, shodno tome, našu raspoloživost 0-24, ipak isplatiti. Ako ni zbog čega drugoga onda zbog činjenice kako nam je život Bogom dat i da ga moramo istinski voljeti, njegovati istinske životne vrijedosti, pomagati jedni drugima i sa zahvalnošću cijeniti svaku sekundu provedenu na ovoj Zemlji. Sigurna sam da nakon ovog životnog iskustva više nikad nećemo biti isti.

 

I na kraju, odgovor mojoj dragoj učenici Lani: zagrlit ću i ja tebe nakon što sve ovo prođe!

 

Gordana Ćuk-Ribarić, prof. hrvatskog jezika i književnosti

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime