Home Vijesti 40 godina misijske službe u Brazilu i zlatni jubilej posvećenog života sestre Beatrice (Ruže) Krstačić

40 godina misijske službe u Brazilu i zlatni jubilej posvećenog života sestre Beatrice (Ruže) Krstačić

0
40 godina misijske službe u Brazilu i zlatni jubilej posvećenog života sestre Beatrice (Ruže) Krstačić

Foto: Foto: Brankica Pahljina

 {gallery}Beatrice{/gallery}

 

Gdje živiš i kome daješ život, to je tvoj narod

Rab danas oglas

– Na pitanje kakav je život tamo, nikad ne znam pravo odgovoriti. Oni koji nemaju novaca ne znači da im i život nije dobar. Nekad žive puno sretnije nego oni koji ga imaju. A moj je život običan kao i vaš. Mi smo kao i sve sestre svuda po svijetu, možda imamo drugačiji dnevni red, govorimo drugi jezik, drugačiji je narod, kultura, a samim time i način življenja naših posvećenja…

Kad govorimo o životu u Brazilu, prvo treba ući u dušu ovog naroda koji je tu, što oni mogu od toga razumjeti, i zato nije lako odgovoriti…

 

Želja za povratkom?

– Drago mi je biti na Rabu, ovdje sam živjela do 14. godine, a ono što zavolimo u djetinjstvu to je temeljno. Drago mi je vidjeti more i sve ljepote oko mene, ali ne u tom smislu da me vuče želja za povratkom. Sada se veselim prilici što sam ovdje, ali svi se mi trebamo odreći nečega da bi prionuli nečem drugom, kao i u obiteljskom životu, tako i u posvećenom, redovničkom, misijskom Odričući se ovog života, ipak sam stostruko dobila, na tisuće ljudi s kojima sam povezana. Oni su sada na neki način moja braća, moja djeca… Jako me to boli kad ih se prezire i podcjenjuje jer i ja se osjećam dijelom toga naroda. Nisam se tamo rodila, ali gdje živiš i kome daješ život, to je tvoj narod. Nastojim razumjeti one koji ne razumiju. Jer kako će netko razumjeti ako nikad nije ni iskusio, ni razmišljao o tome ili se možda potrudio, a možda ni ne osjeća potrebu razumjeti

Druga rasa i druga kultura nije ništa manje vrijedna. Čovjek je čovjek, bez obzira na boju kože, a životne okolnosti utječu na ljude kako se ponašaju i reagiraju… To ponižavanje smo i mi ovdje prošli i ne bismo to smjeli zaboraviti. Afrikanci, Indijanci, pa tako i Brazilci… nisu manje vrijedni zato što nisu imali prilike kao što drugi imaju, i što ih bogati tlače na direktan ili indirektan način… Ja u ovih 40 godina ne vidim da su oni manje vrijedni nego netko drugi…

 

Vrijednost u poslušnosti

– Meni je uvijek bilo jasno i vjerujem kako su nas i odgojili da ako Bog nešto hoće, on će to dovesti svom kraju. Naravno mi moramo surađivati, biti otvoreni za ono što dođe… Vidim veliku vrijednost u poslušnosti. Kako po svojim zavjetima idem Bogu preko poslušnosti, čistoće i siromaštva, ne tjeram svoju volju već znam da trebam slušati svoje nadređene, jer i one traže Božju volju – ne nalažu nešto jer im se tako baš sviđa.

Vjerujem da Bog sve vodi, a ako je to moj put nemam što biti nezadovoljna. I kad mi je teško, sretna sam u pozivu kako redovničkom tako i u misijskom. Vjerujem da me je Bog tamo pozvao, da me podržava i da me tamo želi, tako da što se svoje domovine i naroda tiče, imam dvije ljubavi koje se u meni međusobno nadopunjuju.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime