Nekidan mi Hrvoje pošalje fotografiju Vodenče. Pusta je. Mliječni snop svjetla obasjava plažu, spust u more i gotovo da možeš oćutjeti taj mir i tišinu. No, vrline mjesta, taj mir i tišina, dobivaju smisao u punoći života onda kad taj trenutak znači predah od buke života. Ali, što kad sablast praznine priguši mir u tišini?
Dan poslije sutra, noći političkoga hallo-weena u Hrvata, kada su svi „simply clever“ pobjednici, nitko baš nitko od instant političara, analitičara, političkih teologa, i inih dionika prvoga pol-vremena utakmica birača (!?) u lokalnoj ligi pripetavanja u sridu, nije se osvrnuo na stanje i trendove u registrima birača. Odnosno demografskoga kretanja u posljednjih 6 godina.
